Život Olega Rubaka promijenio se nedugo iza deset sati navečer u utorak. Igrao se sa svojom jednoipolgodišnjom kćeri u dnevnom boravku svoje male kuće od drva i cigle, blizu centra Žitomira, grada 150 kilometara udaljenog od Kijeva.
Rusi su tada napali vojarnu u gradu. Iznenada i ubojito. Prvi projektil pogodio je jednu stranu Olegove kuće. Dio u kojem se nalazila njegova žena.
"Zvala se Katja, bilo joj je 29 godina. U jednom sam je trenutku vidio da odlazi u sobu, idućeg više nije bilo ničega", pripovijeda 32-godišnji inženjer.
U razgovoru s novinarima ispričava se zbog suza i mamurluka zbog neprospavanih noći.
"Nadam se da je ona na nebu i da joj je sve savršeno", promucao je.
Onda mu je glas ojačao. "Želim da cijeli svijet sazna moju priču o jednostavnoj sreći koju je uništila ruska invazija."
Pokazuje gomilu ruševina. "Ovdje je bila dječja soba. Ali vidite, ovo više nije kuća, nije više soba, ovo je... možda je to pakao."
Krater na mjestu kuće dubok je gotovo pet metara i pun je blata. Okolo su ostaci zidova i okviri namještaja.
On je preživio i nakon udara golim rukama pretraživao ruševine. Uz svjetlo mobitela prvo je pronašao kćer. "Nije se micala, ali kad sam je primio za ruku, zaplakala je. Najbolji zvuk u mom životu."
Katji nije bilo pomoći.
"Moram ostati snažan, svi moraju znati što se dogodilo", kaže.
Nada se da će Putin platiti najvišu cijenu za napad. "Želim ga mrtvog. Želim da se vječno peče u paklu."
U raketiranju Žitomira u utorak navečer poginulo je najmanje troje civila, a dvadesetak ih je ranjeno, po mjesnim vlastima.
Deseci stanovnika raščišćavaju ruševine potpuno uništene tržnice u gradskom centru, smještene preko puta vojne akademije.
Među njima je Katarina Šternova (28) i ne krije da ju je strah. Snagu joj daje solidarnost mještana. "Svi smo zajedno, pomažemo si. Ovo je naša zemlja i želimo je spasiti. I zato nećemo odustati."
O ratu u Ukrajini iz minute u minutu čitajte >> OVDJE.