Od mlaznog goriva koje se koristi u bombarderima do otrovnog dima iz zapaljenih skladišta nafte, sukob na Bliskom istoku nanosi znatnu štetu prirodi i klimi.
AFP je intervjuirao stručnjake o ekološkim troškovima rata koji često prolaze ispod radara.
Bombarderi i ratni brodovi
Američki i izraelski zrakoplovi troše znatnu količinu goriva dolaskom do Perzijskog zaljeva i preletima iznad Irana, rekao je Benjamin Neimark sa Sveučilišta kraljice Marije u Londonu.
Neprekidno korištenje tihih bombardera i borbenih zrakoplova jako pridodaje emisiji stakleničkih plinova koji zagrijavaju planet. "Američka mornarica također ima popriličnu flotu u blizini", rekao je Neimark za AFP.
"To znači da značajan broj američkih vojnika treba neprestano hraniti i pružati im smještaj. Svim tim plutajućim gradovima potrebna je energija", napominje Neimark.
To je dijelom omogućeno dizelskim generatorima, čak i ako je većina nosača zrakoplova na nuklearni pogon, što je izvor energije koji proizvodi znatno manje štetnih emisija od fosilnih goriva.
Mnogi stručnjaci pri procjeni ukupnog utjecaja sukoba na okoliš uzimaju u obzir sve, od proizvodnje oružja i eksploziva do poslijeratnih napora za obnovu.
Prema studiji objavljenoj u recenziranom časopisu One Earth, rat u Gazi generirao je oko 33 milijuna tona ekvivalenta ugljikova dioksida – količinu usporedivu sa 7,6 milijuna automobila na benzin ili godišnjim emisijama manje zemlje poput Jordana.
Prema procjeni Inicijative za obračunavanje emisija stakleničkih plinova u ratu, rat u Ukrajini uzrokovao je više od 300 milijuna tona dodatnih emisija, što je usporedivo s godišnjom proizvodnjom Francuske.
Klimatski troškovi
Sukob se prelio i na Hormuški tjesnac, ključnu arteriju za prolaz nafte i plina do globalnih tržišta ovisnih o energiji iz Perzijskog zaljeva.
Brodovi koji prevoze ta lako zapaljiva goriva kroz uski plovni put, zajedno s rafinerijama nafte i plina i skladištima u regiji, bili su "meta" u ovom ratu, rekao je Neimark.
"Ovaj sukob je očito drugačiji", rekao je. "Značajan broj rafinerija već je bio meta. Te su buktinje toksične i imaju ozbiljne klimatske posljedice", upozorava Neimark.
Naftne bušotine zapaljene u Kuvajtu 1990-ih tijekom prvog Zaljevskog rata gasile su se mjesecima, a ispustile su procijenjenih 130 do 400 milijuna tona ekvivalenta ugljikova dioksida.
Lančana reakcija
Sukob je izbio 28. veljače, a doveo je do naglog porasta cijena nafte i obnovio pozornost na globalni prijelaz na čišće i klimatski prihvatljivije oblike energije.
Andreas Rudinger s Instituta za održivi razvoj i međunarodne odnose rekao je da su ekonomske posljedice rata stavile političare "pod pritisak da smanje teret cijena nauštrb klime".
Bruxelles je suočen s pritiskom da ublaži svoja pravila trgovanja emisijama kao odgovor na nagli porast cijena energije, dok su druge vlade poduzele korake kako bi pomogle vozačima s cijenama goriva.
Ali tu je i "perspektiva polupune čaše", rekao je Rudinger. "S čisto ekonomskog stajališta... rast cijena fosilnih goriva čine rješenja za dekarbonizaciju i elektrifikaciju privlačnijima", rekao je.
Rizici onečišćenja
Napadi na energetsku infrastrukturu, tankere za naftu i vojne ciljeve zagađuju okolni zrak i vodu te šire toksične kemikalije, kažu stručnjaci.
Otrovni crni oblaci dima dizali su se iz zapaljenih naftnih postrojenja u Teheranu prošlog vikenda nakon što su napadnuta skladišta goriva.
Mathilde Jourde s Instituta za međunarodne i strateške odnose (IRIS) rekla je da ciljanje nuklearnih, vojnih i energetskih objekata ima "izuzetno zagađujuće" posljedice za zrak, vodu i tlo.
"Tek smo zagrebali površinu, ali već možemo vidjeti da postoje stotine oštećenih postrojenja u Iranu i susjednim zemljama koja predstavljaju rizik od onečišćenja za ljude i okoliš", rekao je AFP-u Doug Weir iz Opservatorija za sukobe i okoliš (CEOBS).
"Posebno smo zabrinuti zbog oštećene naftne infrastrukture, vojnih objekata i osjetljivog morskog okoliša Perzijskog zaljeva", dodao je.