Još jedan u nizu problema

"Vječne kemikalije" napadaju dječje kosti: Novo istraživanje otkriva zabrinjavajuću vezu

Rentgenska snimka podlaktice, ilustracija Foto: Getty Images
Znanstvenici su otkrili moguću vezu između takozvanih "vječnih kemikalija" i slabijih kostiju kod djece, ukazujućii na još jedan u nizu problema s tim sveprisutnim industrijskim spojevima.

Sve veći broj dokaza upućuje na to da postojane industrijske kemikalije, odnosno takozvane "vječne kemikalije", mogu oslabiti dječje kosti, što izaziva sve veću zabrinutost za zdravlje djece.

Per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS), spomenute vječne kemikalije, široko se koriste u proizvodnji i potrošačkim proizvodima, no teško razgrađuju te ostaju u okolišu i ljudskom organizmu desetljećima.

U istraživanju koje su proveli znanstvenici iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, objavljenom u časopisu Journal of the Endocrine Society, praćeno je 218 djece, pri čemu su mjerene razine PFHxS, PFOS, PFOA i PFNA u krvi te su povezivane s mjerenjima gustoće kostiju tijekom odrastanja.

Znanstvenici su utvrdili da je izloženost PFOA bila povezana s nižom gustoćom kostiju podlaktice u dobi od 12 godina, dok su ostale PFAS tvari pokazivale učinke koji su ovisili o vremenu izloženosti.

"Ovi nalazi dodaju se sve većem broju dokaza da izloženost PFAS-u tijekom ranog života može imati dugoročne zdravstvene posljedice, što naglašava važnost nastojanja da se smanji onečišćenje pitke vode i potrošačkih proizvoda", kaže jedna od autorica istraživanja, epidemiologinja Jessie Buckley iz Škole za globalno javno zdravlje američkog Sveučilišta Sjeverne Karoline2, u objavi na stranicama te škole.

Djevojčice pod većim rizikom

Povezanosti su bile izraženije kod djevojčica, a znanstvenici procjenjuju da razlika između najviše i najniže razine izloženosti PFAS-u može odgovarati otprilike 30 posto većem riziku prijeloma kostiju, iako se radi o opservacijskom istraživanju koje ne može dokazati uzročno-posljedičnu vezu.

Autori istraživanja kao mogući mehanizam ističu poremećaj vitamina D, budući da je taj vitamin ključan za razvoj i izgradnju kostiju u djetinjstvu. "Naši nalazi upućuju na to da smanjenje izloženosti PFAS-u tijekom ključnih razvojnih razdoblja može pridonijeti zdravijim kostima tijekom života", kaže Buckley.

PFOA je zbog široke primjene u tekstilu, elektronici i sredstvima za čišćenje danas globalno ograničen, no i dalje ostaje prisutan u okolišu, dok je većina od više od 10.000 PFAS spojeva nedovoljno istražena, unatoč povezivanju tih kemikalija s ozbiljnim zdravstvenim rizicima.

Iako PFAS obuhvaćaju tisuće kemijskih varijanti, samo je mali dio dovoljno ispitan u pogledu sigurnosti, što ostavlja velike praznine u toksikološkom znanju. Trajna kontaminacija kroz vodu, hranu i tlo znači da je izloženost ljudi i dalje široko rasprostranjena.

Autori istraživanja naglašavaju da su potrebna daljnja i dugoročna istraživanja, kako bi se potvrdilo ostaju li učinci na kosti prisutni i u odrasloj dobi.