Sjedinjene Američke Države u stalnome su strahu da gube globalnopolitički utjecaj u korist Kine, pa čak i Rusije u okviru BRICS-a. Problem dolazi iznutra, republikanska stranka sklonija je izolacionizmu, dok demokrati teže slanju vojne pomoći Ukrajini, po novome i Izraelu, a već godinama naoružavaju i Tajvan. Posljednja ekonomska "injekcija" od 80 milijuna dolara upućena na Daleki istok zato se ne čini osobito neobičnom niti velikom, ali politički analitičari smatraju da se radi o velikoj prekretnici te objašnjavaju i zašto.
SAD sponzorira vlade brojnih zemalja - Izraela, Egipta, Iraka, ali razlika je što Tajvan nije priznat u UN-u. Unatoč tome, Tajvan u svom arsenalu ima vrijednost od oko 14 milijardi dolara američkog oružja, objašnjava BBC. Novih 80 milijuna stoga se može činiti samo kao kap u moru. Međutim, ovoga puta nije riječ o pozajmici, već će taj iznos platiti porezni obveznici, a dolazi iz fonda vanjskog vojnog financiranja (FMF).
Nakon što je 1979. godine SAD prebacio diplomatsko priznanje s Tajvana na Kinu, nastavio je prodavati otoku oružje u strateškoj računici - dovoljno oružja da se Tajvan može obraniti od mogućeg napada iz Kine, ali nedovoljno da bi to destabiliziralo odnose između Washingtona i Pekinga.
U proteklom desetljeću vojna ravnoteža Tajvanskog tjesnaca dramatično se okrenula u korist Kine. SAD tvrdi da se njihova politika nije promijenila te da pošiljka FMF-a implicira priznanje Tajvana, ali otoku je pomoć hitno potrebna, a njihov najvažniji saveznik čini se spremnim uskočiti kada treba. Wang Ting-yu, zastupnik vladajuće stranke, kaže da se Tajvan sprema poslati dva bataljuna kopnenih trupa u SAD na obuku, prvi put od 70-ih. Ključni faktor ipak je novac, a u sljedećih pet godina iznos pomoći mogao bi se popeti na 10 milijardi dolara.
Kina danas ima najjaču mornaricu na svijetu, sadašnje procjene pokazuju da bi u potencijalnom napadu Tajvan osvojila u manje od 100 sati. Zbog toga se sugerira da prijeđe na obrambenu taktiku tvrđave, jedini izlaz u slučaju napada.
Tajvanska vojska uvelike je staromodna, a osim oružja nema ni potrebni kadar. Vojni rok je skraćen, a mladići koji kroz njega prođu nazivaju ga ljetnim kampom. Sve to prije nije osobito zabrinjavalo vladajuće. Kineski ekonomski rast trebao je osigurati mir, ali Xi Jinping posljednjih se godina ne ponaša u skladu s idejom da je ta vrsta prosperiteta jedino što ga zanima.
Svakako, najveći poticaj novim brigama je dao Vladimir Putin i njegova invazija na Ukrajinu koju su stanovnici Tajvana gledali s posebnim zazorom. U svijetu globalne nestabilnosti ništa nije nemoguće i zato je na otoku zavladala panika. Dobra je stvar što i u američkom Kongresu vlada veće jednoglasje o opasnosti iz Kine negoli Rusije, pa će i pomoć Tajvanu biti izdašnija. Pitanje je samo kakva će reakcija uslijediti iz Pekinga.