Kad se Masoud Pezeshkian, predsjednik Irana, prošlog tjedna nakratko pojavio u javnosti kako bi pozdravio građane na prosvjedu protiv Izraela, ondje je bio i još jedan član njegove obitelji.
Yousef Pezeshkian, 44-godišnji predsjednikov sin, koji mu je ujedno i savjetnik, nije vidio ni razgovarao sa svojim ocem otkako su Izrael i Sjedinjene Američke Države započeli rat protiv Irana 28. veljače, a državno vodstvo otišlo u skrovišta. Nadao se da će ga barem nakratko ugledati. U dnevniku kojeg objavljuje na Telegram kanalu napisao je da ni to nije uspio.
Yousef, koji ima doktorat iz fizike i radi kao sveučilišni profesor, svakodnevno vodi ratni dnevnik u kojem miješa osobna i politička promišljanja. Taj dnevnik pruža rijedak uvid u to kako iranske političke figure proživljavaju rat. A možda i nenamjerno, Pezeshkian ponekad čitateljima otkriva rasprave i unutarnja promišljanja samog vrha iranskog vodstva.
Dok iranski čelnici u javnim izjavama pokazuju prkos, mlađi Pezeshkian piše o strahu koji se krije ispod te fasade, dok su brojni vođe meta napada i pogibaju u izraelskim bombardiranjima.
Život u strahu
"Mislim da neke političke figure hvata panika", napisao je šestog dana rata, početkom ožujka. "Narod je snažniji i otporniji od naših komentatora i političkih vođa. Moramo se stalno podsjećati da ćemo biti poraženi tek onda kada se sami osjetimo poraženima".
Napisao je da brine za svog oca te da on i njegovo dvoje braće i sestara jedva čekaju da završe preostale dvije godine predsjedničkog mandata "kako bismo se svi mogli vratiti svojim normalnim životima", piše New York Times.
Kako Iran ulazi u četvrti tjedan rata, dok jedan vođa za drugim gine, oni koji su ostali povukli su se na lokacije za koje se nadaju da su sigurne. U izraelskim i američkim zračnim udarima dosad su ubijeni bivši vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei, uništen je vrh vojnog zapovjednog lanca, a među ubijenima su i Ali Larijani, čelnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost i de facto vladar Irana, te ministar obavještajne službe Esmaeil Khatib, među ostalima.
Pezeshkian je u svom dnevniku napisao da je zaštita života dužnosnika postala prioritet broj jedan za državu. Zaustavljanje ciljnih likvidacija, rekao je, "sada je pitanje časti".
Najveća nesuglasica među vodstvom
Njegovo pisanje miješa osobne anegdote o vremenu provedenom s obitelji s porukama lojalnosti vlastima Islamske Republike, ali i osvrtima na njihove kritičare. To uključuje i obranu njegova oca od napada suparničkih frakcija.
Pezeshkian je ispričao kako je u prvom tjednu rata prisustvovao sastanku s državnim dužnosnicima na kojem su izbile nesuglasice oko strategije.
"Najveće ozbiljno neslaganje koje imamo jest: Koliko dugo bismo se trebali boriti?", napisao je. "Zauvijek? Dok Izrael ne bude uništen i Amerika se ne povuče? Dok Iran ne bude potpuno razoren pa se predamo? Moramo proučiti različite scenarije".
Dvojica iranskih dužnosnika i jedan bivši visoki dužnosnik, koji ga poznaju i rade s njim u administraciji njegova oca, rekli su da su profili na društvenim mrežama autentični te da je on autor objava i da sam vodi te račune. Iranski mediji povremeno su se također pozivali na njegove tekstove.
U dnevnicima Pezeshkian piše da neprestano prima poruke o ratu, ne samo od prijatelja i poznanika nego i od neznanaca. Ponekad, kaže, "poruke pozivaju na to da se predamo i vratimo vlast narodu", ideju koju je odbacio kao neupućenu.
Ipak, napisao je da ga brine da bi iranski napadi na arapske zemlje, kao odgovor na američke i izraelske udare, mogli imati suprotan učinak. "Tako je tužno da se, kako bismo se obranili, moramo obrušiti na američke baze u prijateljskim državama", napisao je. "Ne znam hoće li razumjeti našu situaciju ili neće".
Pezeshkian je odlučno branio svog oca zbog toga što se u videoporuci od 7. ožujka ispričao arapskim zemljama zbog napada i rekao da će oni prestati. Konzervativci i vojni zapovjednici burno su reagirali na tu ispriku, a predsjednikovo obećanje da će napadi stati povučeno je u roku od nekoliko sati.
"Ispričati se susjedima etička je dužnost, a ne pravna", napisao je mlađi Pezeshkian. Rekao je da ljudi koji žive u arapskim zemljama Perzijskog zaljeva nisu krivi i da im je rat preokrenuo živote.
Potres među iranskim vodstvom
Sposobnost Izraela da locira i likvidira visoke dužnosnike na njihovim tajnim lokacijama uznemirila je iransko vodstvo i izazvala tjeskobu oko toga tko bi mogao biti sljedeći i kako podnijeti te gubitke, rekli su u razgovoru trojica visokih iranskih dužnosnika. Neki su gubici, rekli su, bili teži od drugih.
Larijani je, primjerice, imao jedinstvenu moć i utjecaj u različitim političkim frakcijama, kao i unutar sigurnosnog i vojnog aparata. Smatralo ga se osobom koja bi mogla stupiti u kontakt s Trumpovom administracijom u pregovorima o prekidu vatre.
"Nisam to nikako htio povjerovati", napisao je Pezeshkian o vijesti da je Larijani mrtav. "Nismo smjeli dopustiti neprijatelju još jedno uspješno ubojstvo".
Mnogi se sada pitaju tko vodi državu u odsutnosti Larijanija. Mojtaba Hamenei, koji je naslijedio svoga oca na mjestu vrhovnog vođe, i dalje se ne pojavljuje u javnosti. Trojica visokih iranskih dužnosnika rekla su u intervjuima da zemljom trenutno upravlja odbor.
Analitičari kažu da se iranski sustav upravljanja razvio u otporan ekosustav preklapajućih institucija. Mreža vođa, odanih državnih službenika, vojnih kadrova te civilnih i obrambenih operativaca mobilizirala se ne samo kako bi održala vlast Islamske Republike nego i kako bi nastavila voditi rat.
Uklanjanje samog vrha vodstva još nije dovelo do sloma. No Pezeshkian u svom dnevniku piše da će Iran, ako ne uspije zaustaviti ciljane likvidacije, "izgubiti rat".
Privatni život
Podijelio je i nekoliko anegdota iz privatnog života. Piše kako boja s djecom, vodi ih u park na igru, kupuje im balone. Piše i o tome kako se našao s prijateljem na dugoj šetnji u parku te o odluci da vježba kako bi očuvao mentalnu izdržljivost.
Jednom je, kaže, dobio tajanstvenu poruku u kojoj ga se poziva da dođe na određenu adresu. Uhvatio ga je strah, pomislio je da je riječ o izraelskoj zamci. No nakon što je provjerio sa sigurnosnim službama, kaže da je shvatio da je riječ samo o pozivu prijatelja na iftar, odnosno na zajednički prekid ramazanskog posta.
Jedne večeri, razmišljajući o tome što bi budućnost mogla donijeti njegovoj voljenoj zemlji, posegnuo je za Kuranom. Podijelio je svoje tumačenje jednog pročitanog ajeta: "Moj je dojam da je nesreća s kojom se sada suočavamo rezultat našeg vlastitog ponašanja. Možda će suze biti naše iskupljenje i traženje oprosta".
A onda je ovoga tjedna, kaže, posjetio svoju baku. Za većinu Iranaca rat je nemoguće izbjeći, no njegova baka nije bila nimalo svjesna događaja koji se odvijaju u njihovoj zemlji, napisao je. To ga je slomilo.
"Nakon 19 dana rata napokon sam se slomio i zaplakao, više puta", napisao je Pezeshkian.