U sukobima između sudanske vojske i glavnih paravojnih snaga zemlje ljudi svakodnevno gube živote. Borbe prijete destabilizacijom treće po veličini afričke zemlje i šire regije, a dva su glavna krivca. Šef vojske bori se sa šefom milicije za kontrolu nad Sudanom. General Abdel Fattah al-Burhan, de facto vladar Sudana, vodi vojnu huntu koja stalno odgađa obećanu predaju vlasti civilima. Muhammad Hamdan Dagalo (poznatiji kao “Hemedti”), vodi paravojne jedinice pod nazivom Snage za brzu potporu, koje su pod maskama počinile genocid u Darfuru.
Ipak, sudanskim nesrećama nisu samo krivnja ova dva pokvarena čovjeka. Zemlju muči građanski rat veći dio perioda od neovisnosti 1956. Nažalost, Sudan u tome nije iznimka.
Dok je pažnja usmjerena na rivalstvo velikih sila, sukobi u ostatku svijeta postaju sve teži. Broj ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove udvostručio se u proteklom desetljeću, na otprilike 100 milijuna. Iako se globalno siromaštvo povuklo, broj očajnih ljudi kojima je potrebna hitna pomoć udvostručio se od 2020., na 340 milijuna. Otprilike 80 posto slučajeva potaknuto je sukobima, procjenjuje nevladina organizacija International Rescue Committee, a prenosi Economist.
Od 1945. sukobi su dolazili u tri preklapajuća vala. Prvo, ljudi u europskim kolonijama borili su se za neovisnost. Zatim su se suparničke skupine borile za kontrolu nad tim novim neovisnim državama. Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. broj ratova naglo se smanjio. Kao i procijenjeni broj mrtvih u borbi. Ali nakon 2011. došao je treći val i broj ratova i njihova smrtnost su se povećali. Arapsko proljeće dovelo je do požara na Bliskom istoku, novi oblik džihadizma proširio se muslimanskim svijetom, a Vladimir Putin uskrsnuo je staromodni ruski imperijalizam.
Većinu modernih oružanih sukoba teže je razumjeti nego onaj u Ukrajini. Obično su to građanski ratovi, iako mnogi uključuju strano uplitanje. Uglavnom su u siromašnim zemljama, posebno u vrućim zemljama poput Sudana. Uzrokuju milijune smrti, ali koliko ih je točno teško je procijeniti. Daleko više žrtava strada od ratom izazvane gladi ili bolesti nego od metaka ili šrapnela. Ratovi traju dulje,a zločinci ostaju na vlasti.
U Sudanu, na primjer, jedva da je itko provan za masovne pokolje tijekom raznih ratova u zemlji, niti za masovna silovanja, niti za rašireno porobljavanje crnih Afrikanaca od strane elite koja govori arapski. General Burhan i Hemedti pretvarali su se da slušaju popularne zahtjeve za pravdom nakon svrgavanja bivšeg diktatora, Omara al-Bashira, koji je u međuvremenu osuđen za korupciju. Ali čini se malo vjerojatnim da su ikada planirali predati uzde civilima, kao što su trebali učiniti prošli tjedan.