Otto von Bismarck, rođen 1. travnja 1815. godine u Schönhausenu, Prusija, bio je ključna figura u ujedinjenju Njemačke i stvaranju Njemačkog Carstva. Kao pruski premijer (1862-73, 1873-90) i prvi njemački kancelar (1871-90), Bismarck je vješto upravljao vanjskom politikom, osiguravajući mir u Europi gotovo dva desetljeća.
U domaćoj politici, pokazivao je autoritarne tendencije, nastojeći ojačati državni autoritet. Njegova sposobnost balansiranja između diplomatskih manevara i čvrste ruke u unutarnjoj politici osigurala mu je nadimak "Željezni kancelar". Osim toga, Bismarck je proveo mirovinske reforme koje su postavile temelje za današnji mirovinski sustav u Europi.
Mirovinski sustav
Bismarck je 1889. godine uveo prvi državni mirovinski sustav, koji je predstavljao novi koncept u Europi. Ovaj sustav bio je dizajniran da osigura financijsku podršku radnicima koji su navršili 70 godina života.
Financiran kroz zajedničke doprinose radnika, poslodavaca i države, Bismarckov mirovinski sustav imao je cilj smanjiti siromaštvo među starijim stanovništvom i pružiti socijalnu sigurnost. Ovo je bio revolucionarni potez koji je postavio temelje za moderni socijalni sustav u mnogim europskim zemljama, naglašavajući važnost državne uloge u osiguravanju socijalne sigurnosti za sve građane.
Rani život i karijera
Bismarck je potekao iz pruske plemićke obitelji, a obrazovao se u Berlinu i Göttingenu. Nakon neslavne karijere u pruskoj civilnoj službi, posvetio se upravljanju obiteljskim imanjem.
Njegova politička karijera započela je 1849. godine kada je izabran u pruski Zastupnički dom. Tijekom revolucionarnih nemira 1848. godine, Bismarck je oštro suprotstavio liberalnim idejama, zagovarajući čvrstu konzervativnu politiku.
Put ka moći
Kao pruski predstavnik u Njemačkoj konfederaciji u Frankfurtu, Bismarck je razvio ideju o pruskoj dominaciji u Njemačkoj. Njegova strateška vizija uključivala je smanjenje austrijskog utjecaja i stvaranje snažnog, ujedinjenog njemačkog carstva pod pruskim vodstvom.
Ovo je postigao kroz niz vješto vođenih ratova i diplomatskih manevara, uključujući Danski rat (1864), Austro-pruski rat (1866) i Francusko-pruski rat (1870-71).
Naslijeđe
Bismarckovo naslijeđe je duboko utjecalo na njemačku i europsku povijest. Njegova politika realpolitike i vješta diplomacija postavili su temelje za modernu njemačku državu. Iako je bio uspješan u vanjskoj politici, njegova unutarnja politika često je bila obilježena autoritarizmom i represijom.
Njegove mirovinske reforme postavile su temelje za suvremene socijalne sustave u Europi, pružajući model za današnje mirovinske sustave. Umro je 30. srpnja 1898. godine u Friedrichsruhu, nedaleko od Hamburga, ostavivši za sobom nasljeđe "Željeznog kancelara" koji je oblikovao povijest Njemačke i Europe.