Konstantin Jefremov, časnik u ruskoj vojsci, bio je svjedok najgorih tortura koje su se provodile nad ukrajinskim zarobljenicima.
"Svaki dan, noću, ponekad i dva puta dnevno", rekao je Jefremov, koji je na kraju otpušten iz ruske vojske jer se odbio vratiti na front u Ukrajinu, a onda je i pobjegao iz Rusije.
Jefremov je najviši vojni dužnosnik Rusije koji je progovorio o ratu, a BBC je potvrdio preko dokumentacije koju im je dostavio da je na ukrajinskom frontu bio od početka rata, i to u regiji Zaporižja, uključujući i grad Melitopolj.
Bio je šef jedinice za razminiranje 42. motorizirane divizije - i obično je bio stacioniran u Čečeniji. On i njegovi ljudi poslani su da sudjeluju u "vojnim vježbama" u Ukrajini, kaže.
"U to vrijeme nitko nije vjerovao da će biti rata. Svi su mislili da je ovo samo vježba. Siguran sam da čak ni viši časnici nisu znali", ističe Jefremov.
Jefremov je postavljen za privremenog zapovjednika streljačkog voda.
"Cijelo vrijeme smo spavali vani", prisjeća se. "Bili smo toliko gladni da smo lovili zečeve i fazane. Jednom smo naišli na vilu. Unutra je bio ruski borac koji nam je rekao: 'Mi smo iz 100. brigade i sada živimo ovdje'", rekao je vojnik.
"Bilo je dovoljno hrane da se preživi nuklearni rat. Ali vojnici koji su tamo živjeli lovili su japanske šarane u jezercu vani i jeli ih", opisuje Jefremov.
Njegova grupa premještena je u travnju kako bi čuvala ono što on opisuje kao "logistički stožer" - u gradu Bilmaku, sjeveroistočno od Melitopolja. Tamo je, kaže, svjedočio ispitivanjima i maltretiranju ukrajinskih zarobljenika. Prisjeća se dana kada su dovedena tri zarobljenika.
"Jedan od njih priznao je da je snajperist. Kad je to čuo, ruski pukovnik je poludio, udario ga je, povukao je Ukrajincu hlače i pitao ga je li oženjen. Kada je ovaj odgovorio da je, pukovnik je rekao: 'Onda mi donesite krpu. Pretvorit ćemo te u djevojku i tvojoj ženi poslati video'", kaže Jefremov.
Jedan je ukrajinski zarobljenik imao povez na očima.
“Pukovnik mu je prislonio pištolj na čelo i rekao 'Brojat ću do tri i onda ću ti pucati u glavu.' Brojao je i pucao samo u glavu, s obje strane."
Opisuje kako je pukovnik izdao zapovijed da se Ukrajincima ne daje normalna hrana - samo voda i krekeri. Ali kaže: "Pokušali smo im dati topli čaj i cigarete."
Spavali su na goloj zemlji.
Žao mu je što je nakon deset godina službe prokazan kao izdajica i dezerter samo zato što, kaže, nije želio ubijati ljude.
"Ali mi je drago što sam sada slobodan, što neću morati ubijati ili biti ubijen", poručuje ovaj bivši ruski časnik.