Timovi za potragu iz Španjolske, Velike Britanije i Katra uključili su se u potragu za preživjelima u Maroku nakon što je potres magnitude 6,8 kasno u petak 8. rujna pogodio planine Visoki Atlas.
U silovitom potresu koji je izbrisao pojedina mjesta u toj sjevernoafričkoj zemlji, poginule su 2.862 osobe, a 2562 osobe su ozlijeđene, prema posljednjim podacima. Očekuje se da će ti brojevi još rasti, naime, s obzirom na to da je veći dio područja potresa u teško dostupnim područjima, nema još ni procjena o broju nestalih.
Nakon najsmrtonosnijeg potresa u posljednjih 60 godina Maroko je prihvatio pomoć samo nekih zemalja dok su druge odbili, što je kod nekih izazvalo čuđenje.
Ministarstvo unutrašnjih poslova navelo je da je Maroko "u ovoj fazi odgovorio na ponudu podrške prijateljskih nacija: Španjolske, Katara, Velike Britanije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.''
Španjolska je poslala jedinicu za traženje i spašavanje s psima tragačima, a Velika Britanija je rasporedila sličan tim.
No, postavilo se pitanje zašto je Maroko odbio neke ponude, i to dok sve više jača pritisak građana na vlasti da prihvate dodatnu pomoć jer ona sporo stiže, nema je dovoljno, a zalihe su nedostatne i traje utrka s vremenom.
Crveno svjetlo za neke zemlje
Iako je Francuska ponudila pomoć, nije dobila zeleno svjetlo i nije jedina. Alžir, koji je prije dvije godine prekinuo diplomatske veze sa svojim sjevernoafričkim susjedom, rekao je da bi mogao poslati 80 specijaliziranih spasilaca iz svojih snaga civilne zaštite. Ponuda je bilo i iz Njemačke, Belgije, SAD-a, Tunisa, Turske i Tajvana.
Odluka o tome čiju pomoć prihvatiti zapela je na pitanjima suvereniteta i geopolitike. Između Francuske i Maroka vladaju napeti odnosi, dijelom kao rezultat pokušaja francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da se približi Alžiru.
Iako je Francuska imala dobre odnose s Marokom posljednjih desetljeća, bolje nego s drugim bivšim kolonijama poput Alžira, napetosti između dviju država porasle su 2021. godine, kada je Francuska smanjila broj viza dostupnih marokanskim građanima, piše Politico.
Tadašnja francuska vlada tvrdila je da Maroko, Alžir i Tunis ne surađuju u naporima za suzbijanje ilegalne imigracije. Konkretno, francuski dužnosnici optužili su ove zemlje da odbijaju preuzeti migrante čiji su zahtjevi za vizu u Francuskoj bili odbijeni.
Točka prijepora je i spor oko Zapadne Sahare. Rivalstvo između Maroka i Alžira datira još od vremena sticanja nezavisnosti, a te tenzije su povremeno dovodile i do sukoba u Zapadnoj Sahari. Maroko želi da Francuska prizna njegov suverenitet nad tim područjem, što Pariz odbija učiniti.
Francuska ministrica vanjskih poslova Catherine Colonna kazala je da je prihvaćanje pomoći suverena odluka jedne države i dodala da Francuska kani dati pet milijuna eura za nevladine organizacije koje rade u Maroku.
Maroko je odbio i pomoć koju je ponudila Njemačka, a Berlin je odmah pokušao poručiti da ta odluka nije političke prirode. "Njemačka ne vidi nikakve naznake da je odluka Maroka da odbije pomoć iz Berlina političke prirode", rekao je glasnogovornik njemačkog saveznog ministarstva vanjskih poslova, piše BBC.
"Diplomatski odnosi između Njemačke i Maroka su dobri", rekao je i dodao da je marokanska strana zahvalila Njemačkoj na ponuđenoj pomoći: "Siguran sam da su oni vrlo pažljivo razmislili o tome koje snage mogu biti raspoređene gdje i kako mogu tamo stići, koji su transportni kapaciteti dostupni."
Maroko tvrdi da želi zadržati kontrolu i ne želi riskirati potencijalno kaotičnu situaciju s desecima zemalja i organizacija koje dolaze u pomoć. "Nedostatak koordinacije u takvim slučajevima bio bi kontraproduktivan", rekle su tamošnje vlasti.
Odbijenica Belgiji također je geopolitičke prirode te vezana uz kolonijalnu povijest.
Pogrešan odgovor
No, vladin kritičar i aktivist Maati Mounjib upozorio je na pogrešan odgovor kada je pomoć očajnički potrebna, posebno u zabačenim područjima.
"Mislim da je stvarno pogrešno inzistirati na suverenitetu i nacionalnom ponosu. Ovo nije trenutak za odbijanje jer je pomoć neophodna. Čak i razvijene zemlje prihvaćaju vanjsku pomoć u katastrofama'', istaknuo je Mounjib.
Hossam Elsharkawi, regionalni direktor za Bliski istok i Sjevernu Afriku za Međunarodnu federaciju društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (IFRC), nije bio voljan kritizirati marokanske vlasti u tako teškom trenutku, ali je ustvrdio da će neizbježno biti potrebno više vanjske pomoći.
Organizacija daje novac lokalnom ogranku Crvenog polumjeseca, ali IFRC također ima specijalizirane timove u pripravnosti, spremne za odlazak u zemlju, istaknuo je: "Imamo iskustvo od 30 godina u ovakvim scenarijima, znamo pravila - trebat će im međunarodna pomoć. Lokalno je dosad obavljen fantastičan posao, ali već treći dan su bili iscrpljeni i trebat će im dodatna pomoć."