Njihovo ministarstvo obrane danas je priopćilo kako su ruske raketne strateške snage, Sjeverna i Pacifička flota, kao i dalekometna avijacija (tzv. nuklearna trijada) počele s borbenim dežurstvom sa pojačanim snagama.
Ono što se prije nekoliko tjedana činilo nemoguće sad se odvija pred očima cijelog svijeta. Je li onda moguć i dosad nezamislivi nuklearni rat? Ili je riječ o običnom zastrašivanju Vladimira Putina, suočenog sa sve većim problemima?
Analitičar Branimir Vidmarović upozorava.
"Putinove prijetnje treba uzeti vrlo ozbiljno. Prema svojoj nuklearnoj doktrini Rusi mogu upotrijebiti nuklearno naoružanje ne samo u slučaju nuklearnog napada nego u slučaju kad procijene da je ugrožena njihova suverenost, a to je nažalost vrlo interpretativno", smatra.
Današnju situaciju uspoređuje sa Kubanskom krizom, samo malo opasnijom jer se rat već vodi. Prvi korak u smirivanju sukoba trebali bi biti današnji pregovori u Gomelju, od kojih Vidmarović ne očekuje puno, ali se nada da bi mogli utrti put za daljnju deeskalaciju.
"Putin je veliki glumac"
"Volodimir Zelenski sada mora pokazati mudrost. No smatram da bi najbolje za ovu situaciju bio direktan razgovor Bidena i Putina. No osobno mi nije jasno zašto su principijelno svi ponosni do neke lude mjere. Ako su se Kennedy i neobrazovni Hruščov svojedobno mogli dogovoriti, ne znam zašto se sad ne sjedne za stol", kaže Vidmarović koji dodaje da je Putin sve ljući.
S druge strane, prof. Maksim Kamenjetski, profesor međunarodnih odnosa sveučilišta u Kijevu, iako u određenoj mjeri poziva na oprez, ipak kaže da je prijetnja nuklearnim oružjem vrlo vjerojatno ruski blef.
"Putin je dosta veliki glumac. On zna način na koji može uplašiti javnost. Potekao je iz sigurno-obavještajnih krugova, njemu je struka da tako komunicira s ljudima", smatra profesor koji pojašnjava što uopće znači podizanje stanja pripravnosti.
"Stavljanje nuklearnih snaga u jači stupanj pripravnosti ne znači da se odmah otvaraju silosi za lansiranje raketa. To samo znači da se prekida sustav godišnjih odmora, mijenjaju se dežurstva, mijenja se sustav jedinica koje u svom sastavu imaju nuklearno naoružanje", govori profesor.
"Rusija nije snažna kao što se predstavlja"
Jedan od razloga što je Vladimir Putin potegnuo za tako teškim argumentom jest oštra reakcija Zapada.
"Ono što se dogodilo vrlo je uvredljivo za Putina osobno, a on mrzi izdaju i mrzi sve koji mrze njega. Za paniku nema dovoljno razloga. Ali to što Rusija svoju prijetnju nuklearnim oružjem pokušala izvesti nakon bitaka s manjom i slabijom državom, pokazuje da Rusija nije baš toliko snažna koliko se predstavlja", napominje profesor.
"Njegovi vojnici u Ukrajini su gladni. Ako mu rakete rade kao što mu je situacija na terenu, onda svaka deseta raketa radi. Sve što su iskoristili protiv nas, ono s čime su pucali po nama, projektili koji su se predstavljali kao čudo oružja, ništa nije dalo rezultate. Oni su potrošili gotovo sve rezerve. Ostalo im je samo nuklearno oružje", smatra. Napominje kako su gubici rata Afganistanu za sovjetsku vojsku iznosili 18.000 do 20.000 vojnika.
"Njihovi gubici već sada, zbrajam zarobljene, ranjene i ubijene, kreću se od 4500 do 5000 vojnika. Oni ulaze u velike gradove s lakim vozilima, bake na njih bacaju molotovljeve koktele. Očigledno da neće biti njihove pobjede. Oni više ne mogu pobijediti", smatra profesor i dodaje:
"Ovo sad zaista sve izgleda kao blef. Uostalom, nuklearni sustav ima sustav upravljanja, tamo postoji zaštita, da netko slučajno nešto krive ne stisne, ili u napadu od bijesa. Postoji sustav kontrole. Nadamo se da će sve biti dobro. No treba biti i na oprezu, više se ne možemo pouzdati u ono što radi predsjednik jedne svjetske sile, ili države koja je nekad bila sila", kaže.
Crveni gumb ne postoji
Branimir Vidmarović kaže kako Putinov prst nije na crvenom gumbu naprosto zato što crvenog gumba nema. Ali postoji crni koferčić. Objašnjava kako sve funkcionira. Prvo Putin osobno upisuje kodove za nuklearno naoružanje, a zatim to iza njega rade i načelnik glavnog stožera i ministar obrane. Tek dalje ide na niže razine.
"U tom zapovjednom lancu, postoji mogućnost da netko posumnja u uračunljivost odluke i može odbiti izvršiti je dalje. Tim sustavima upravljaju ljudi tako da šanse da se usprotive postoje, pogotovo u situaciji kada Rusiji ne prijeti nuklearni napad.
Još detaljnije sve objašnjava prof. Kamenjetski.
"Postoje tri do pet primjeraka crnog koferčića, to je sustav koji usklađuje odluku o korištenju oružja. Imaju ga predsjednik, zapovjednik generalnog stožera i ministar obrane. Oni moraju uskladiti tu odluku, ukucavši naredbe da se snage koriste, moraju odrediti pravac korištenja i koji program mora biti izveden u sustavima. Zatim se šalje signal, u npr. zrakoplovstvo", objašnjava.
Tri su signala.
"Prvi je dozvola za lansiranje, drugi kud će gađati i treći signal da nije riječ o vojnoj vježbi. Tek nakon primanja sva tri signala, zapovjednici otvaraju paket sa propisima, odnosno gledaju što znači navedeni pravac za svaku od njihovih raketa, unose to, a zatim daju signal za lansiranje. Stoga u cijelom tom lancu postoji mogućnost da netko naredbu stopira. To se već jednom i dogodilo", kaže.
Čovjek koji je slučajno spasio svijet
Podsjeća na slučaj Stanislava Petrova koji je spriječio nuklearni rat 1983. Ruski vojni časnik na računalnom sustavu u svom bunkeru 26. rujna ugledao je upozorenje kako iz SAD-a prema Moskvi juri pet raketa s nuklearnim bojevim glavama. Prema protokolu, trebao je o o tome obavijestiti nadređene u vojsci, no oklijevao je jer je imao osjećaj da nešto nije bilo u redu.
"Ispostavilo se da je bila računalna greška. Oglušio se na protokol, a da nije, sigurno bi izbio Treći svjetski rat", zaklljučuje Kamenjetski.
Rat u Ukrajini iz minute u minutu pratite OVDJE.