Jedna od opcija pohranjivanja ugljičnog dioksida (CO2) iz atmosfere, koji je nedavno dosegao rekordne razine, jest njegovo skladištenje u geološkim formacijama pod zemljom. No još bolje od toga bi bilo kad bismo od svog tog ugljika mogli izraditi i stvari koje možemo dalje koristiti, odnosno kad bismo ga mogli korisno reciklirati, u primjerice biogorivo, plastiku i građevni materijal.
Postoji nekoliko inicijativa u svijetu koje istražuju upravo navedene mogućnosti. Jedna je kanadska tvrtka Carbon Engineering, koja kombinira uhvaćeni CO2 iz atmosfere s vodikom kako bi proizvela sintetičko gorivo, u svojoj pilot-tvornici sjeverno od Vancouvera, prenosi New Scientist.
Druga dolazi iz Kalifornije, a riječ je o tvrtki Newlight Technologies iz Los Angelesa, koja koristi staklenički plin metan za proizvodnju platičnih proizvoda poput okvira za mobitele i stolica.
Trajno i sigurno rješenje
Ovog tjedna pokrenut je i još jedan projekt, koji će istraživati kako CO2 pretovriti u svakodnevni građevni materijal. Riječ je o pilot-tvornici Sveučilišta Newcastle pored Sydneyja u Australiji, koja će testirati komercijalni potencijal karbonizacije minerala.
Riječ je o procesu koji kemijski veže CO2 s mineralima koji sadrže kalcij ili magnezij, kako bi se stvorili stabilni materijali. Ta će tvornica vezati CO2 sa smrvljenim serpentinitskim kamenjem kako bi se napravio magnezij karbonat, koji se dalje može koristiti za porizvodnju građevnog materijala, poput cementa, pločica i drugih.
"Proces karbonizacije mogao bi biti put prema trajnom i sigurnom rješavanju CO2 te stvaranju korisnih proizvoda u tom procesu", ističe Klaus Lackner, direktor Centra za negativne emisije ugljika na Sveučilištu Arizona, koji je pionir studija o karbonizaciji minerala.
Puštanje CO2 u atmosferu i dalje je najekonomičnije rješenje - i ono najgore
Taj proces inače se događa i prirodnim putem kad se stijene izložene ugljičnom dioksidu u zraku. To postupno sazrijevanje stijena pomoglo je u smanjenju CO2 u atmosferi u pradavnim vremenima, do te mjere da život može napredovati na Zemlji, ističe Geoff brent, viši znanstvenik u tvrtki Orica, koja se bavi proizvodnjom eksploziva i koja će spomenutu pilot-tvornicu u Australiji, opskrbljivati s CO2, nuspordukta koji se dobija proizvodnjom amonij nitrata tamo.
Izazov leži u tome što je iskapanje serpentinitskog kamenja zahtjeva puno energije i vrlo je intruzivno po okoliš, ali istovremeno, to je kamenje i najuobičajenije na Zemlji pa bi se tvornice za karbonizaciju mogle izgraditi pored samih rudnika
No da bi karbonizacija doista uzletjela, cijena ugljika će morati narasti, smatra Marcus Dawe, CEO gupacije Mineral Carbonation International, koja koordinira sve to skupa. Trenutno, dodaje Dawe, ništa nije ekonomičnije od puštanja CO2 u atmosferu.
Dawe smatra da je Kina pravo plodno tlo za karbonizaciju minerala na velikoj razini, a ta zemlja već razvija sustav za trgovinu ugljikom koji bi iduće godine trebao stupiti na snagu, a dobro je poznata činjenica da je zagađenje zraka u Kini izrazito velik problem.