Nakon što je Ekvatorijalna Gvineja, na zapadu Afrike, proglasila epidemiju sredinom veljače, sada su potvrđeni prvi slučajevi zaraze i na istoku kontinenta, u Tanzaniji.
U Gvineji je bilo najmanje devet registriranih slučajeva, od čega je sedam završilo smrću, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od marburškog virusa umrlo je 20 osoba.
Sada su vlasti u Tanzaniji potvrdile prve slučajeve te visokosmrtonosne bolesti. Od osam osoba pet je dosad umrlo, a pod nadzorom je više od 160 njihovih kontakata.
Marburg je iz iste obitelji virusa kao i ebola. Poput ebole, marburg uzrokuje tešku hemoragijska groznicu koja dovodi do krvarenja organa. I marburški virus prvotno je nastao kod šišmiša, slično kao i COVID-19. No, za razliku od njega, izuzetno je smrtonosan i zarazan.
Zaraženi krvare iz više otvora
U prethodnim epidemijama stopa smrtnosti išla je čak do 88 posto, a prosječna smrtnost bila je oko 50 posto. To znači da će otprilike polovica ljudi koji dobiju bolest umrijeti.
Simptomi često počinju iznenada, a zaraženi pacijenti imaju visoku temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima i malaksalost. Također su uobičajeni bolovi u trbuhu, grčevi i proljev.
Zaražene osobe krvare iz više otvora: nosa, desni i očiju, a krv se nalaz i u mokraći, stolici… Teški gubitak krvi može izazvati šok i smrt.
Razdoblje inkubacije je od dva dana do tri tjedna. Većina simptoma počinje unutar tjedan dana, a smrt nastupa između osam i devet dana nakon početnih simptoma.
Marburg se širi izravnim kontaktom s osobe na osobu. To uključuje kontakt tjelesnim tekućinama ili predmetima kontaminiranim tjelesnim tekućinama zaražene osobe - poput posteljine, odjeće, igala i druge medicinske opreme. No, zabilježeni su i slučajevi prenošenja bolesti putem sperme muškarca koji se oporavio od bolesti.
Osobe kod kojih se sumnja na virus treba staviti u izolaciju. Cjepivo ne postoji, kao ni specifično antivirusno liječenje. Zaraženi će prema potrebi dobiti infuziju, kisik i transfuziju krvi.
Tko bi se trebao brinuti zbog marburga?
U ovom trenutku slučajevi marburga pronađeni su samo u dvije zemlje, Ekvatorijalnoj Gvineji i Tanzaniji. Marburg nije nova bolest - otkrivena je 1967. nakon istovremenih epidemija u Njemačkoj i Srbiji. Posljednja epidemija bila je lani u Gani.
Prednost marburga je što se ne prenosi zrakom, a oni koji su zaraženi imaju simptome, pa je utoliko zaraza lakša za kontrolu.
Nove epidemije moraju se pažljivo pratiti te još nema potrebe da se svijet brine zbog većih razmjera zaraze. No, kako svi znamo što se dogodilo s COVID-om, marburg je još jedan podsjetnik na to koliko je tanka granica da životinjski patogen ugrozi ljudsko zdravlje, piše CNN.