Pravo pitanje nakon parlamentarnih izbora u Velikoj Britaniji jest kakav je stav Sjeverne Irske. Tamo su irski nacionalisti potukli unioniste. Iz Belfasta nema zasad bitnih informacija, jer su jako oprezni i boje se Brexita.
Što se škotske tiče, tu je stvar vrlo jasna, jer SNP je osvojio ogroman broj glasova, možda i najveći broj u posljendjih nekoliko desetljeća i gospođa Nicola Sturgeon je sinoć poručila da je Škotska protiv izlaska iz EU i da će Škotska najkasnije do polovice 2020. godine pokrenuti drugi referendum o izlasku Škotske iz Ujedinjenog Kraljevstva, odnosno o osamostaljenju Škotske, koja želi ostati članicom EU.
Johnsonova senzacija bi se tako vrlo lako mogla pretvoriti i u Pirovu pobjedu. U toj senzaciji nije kumoovala nekakva zahvalnost, kao 1987. godine, kad su svi glasali za Margaret Thatcher jer je u mandatu prije digla Ujedinjeno Kraljevstvo gospodarski s koljena.
Pobjedi Torijevaca kumovala je velikim dijelom apstinencija te Brexit. Birači su, nazovimo to tako, jednostavno stisnuli nos i glasali za Johnsona da se priča oko Brexita jednostavno završi. Kumovala je i loša karizma Jeremyja Corbyna koji je proglašavan antisemitom, filokomunistom, filomarksistom i antipatriotom.