Ta gesta više nije dovoljna jer nakon osam poraznih godina na čelu talijanske vlade Berlusconi više nema ničije povjerenje pa neki čak strahuju da će naći način da opstane ili da se vrati. Gesta je i zakašnjela jer je, do trenutka kad je obećao da će ipak otići, talijanske obveznice već pojela panika. U jednom su trenutku prinosi skočili na 7,5 posto, što bi Italiju gurnulo prema insolventnosti.
Kad u probleme upadne treće svjetsko tržište obveznica, katastrofa prijeti. Nije u opasnosti samo talijansko gospodarstvo već i španjolsko, portugalsko i irsko, kao i euro i jedinstveno tržište Europske unije, globalni bankovni sustav, svjetsko gospodarstvo i sve drugo što vam pada na pamet, piše The Economist. Grčka je važna jer postavlja presedan za euro, kad su u pitanju otpis dugova i spašavanje neke zemlje. Italija je važnija jer je tako velika.
Postalo je jasno da će se na Italiji testirati može li euro preživjeti. Prije samo nekoliko tjedana činilo se da je taj test moguće izbjeći. Sad je sasvim izvjestan, piše The Economist. Želi li eurozona da njezina valuta preživi, mora se othrvati panici i talijansku politiku učiniti uvjerljivom. Oboje je još moguće. Ali sa svakim korakom eurozone prema raspadu, sa svakom nespretnom promjenom vlade i sa svakom neodlučnom intervencijom u financijska tržišta, ta je zadaća sve teža i sve skuplja.
Hitna je zadaća spriječiti financijsku paniku pa makar i samo zato da političari dobiju priliku pokazati da znaju što treba, sad kad su shvatili što je sve u opasnosti.
Dok je euro ovisio o Berlusconiju, izgledi su mu bili maleni. On se rado predstavljao kao liberalni reformator, ali pod njim Italija nije uspjela napustiti model koji se devalvacijama lire borio protiv inflacije i stagnacije ili pada proizvodnje.
Od 2001. do 2010. u Italiji je gospodarstvo raslo sporije od ijedne države u svijetu osim Haitija i Zimbabvea. Bez Berlusconija Italija ima izgleda. Njezin je dug velik, ali stabilan. Ona nije doživjela građevinski bum niti s njime povezan kreditni bum. Talijani su dobri štediše, tvrdi The Economist.
Da bi euro preživio, Italija mora uspjeti. Da bi Italija uspjela, njezini političari moraju otkriti rezerve jedinstva i hrabrosti i posegnuti u njih. A to ovisi o spremnosti običnih Talijana na žrtvu, o potpori ECB-a Italiji te o njemačkoj i francuskoj odluci da čvrstvo stanu iza eura. Dugačak je to popis, strahuje The Economist. (Hina)