Bivši pripadnik jedne sekte koja je djelovala u okolici Beograda ispričao je za Telegraf svoju priču; o torturama koje je proživio, prijetnjama njegovoj obitelji, uhođenjima...
U beogradskom prigradskom naselju Beli Potok 2003. pojavilo se udruženje 'Sanatan', a mještani su kuću u kojoj je bila sekta kamenovali i zapalili. Aleksandar Stričević, danas slobodni umjetnik i aktivist, nekada je bio dio te priče.
'Prvi kontakt s osobom iz 'Sanatana' ostvario sam na chatu na jednom internet portalu. Naravno, nisam znao tko je s druge strane, imao sam 12 godina. Izgubio sam blisku osobu i tražio sam utjehu. Ta osoba pričala mi je o drugačijem pristupu religiji. Priključio sam se i grupnim chatovima. Dobivali bismo razne zadatke kako bi dokazali svoju lojalnost, kako da se ponašamo i radimo obrede. Sve je funkcioniralo savršeno sve dok nisu tražili da žrtvujem člana moje obitelji ili samog sebe, što je za mene ipak bilo previše i htio sam izaći iz grupe. Više nisam odlazio na chatove misleći da sam siguran no nisam bio', ispričao je Stričević.
Prijetnje su počele kada je prekinuo komunikaciju sa 'Sanatanom'. Najprije mailovi pa telefonski pozivi i njemu i članovima obitelji, a onda je Stričević shvatio i da ga prate.
'Spominjala je sekte, ali nitko je nije shvatio ozbiljno'
'Iza maske udruženja za spiritualna istraživanja, 'Sanatan' je zapravo gradio mašineriju za fizičku i duhovnu likvidaciju. Postojala je čitava hijerarhija članstva od početnika do gurua koji je živio u Indiji. Tijekom rituala, kroz gomilu tamjana, vjerojatno s nekim dodacima, članove bi hipnotizirali i navodili na orgijanje i prihvaćanje nove religije i vrijednosti.
U kući u Belom Potoku znalo je biti više od 50 ljudi. Sjedili bi na krovu, vrištali, palili ogromne količine biljki i tamjana i tako obavili kuću bijelim dimom. Policija je dolazila i pisala prijave ali nisu mogli ništa više napraviti', kazao je bivši pripadnik 'Sanatana'.
No, mještani su izgubili strpljenje te su zapalili tzv. 'žutu kuću'. Nitko nije kažnjen. U kući su navodno nađeni spiskovi ljudi koji ne zaslužuju živjeti i koje treba likvidirati.
Nakon prijetnji da će idući rođendan slaviti na njegovom grobu, roditelji Aleksandra Stričevića obratili su se jednoj udruzi koja im je pružila smještaj i zaštitu. Aleksandar danas kaže da je svjestan da su ga mogli ubiti da su htjeli. Zbog 'Sanatana' djetinjstvo mu je uništeno, izgubio je mnoge prijatelje, a osude okoline, zaključio je, nastavile su se do dan danas.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook