Sebastian Kohn, 39-godišnji Njujorčanin imao je spolni odnos s više muškaraca. Tjedan dana kasnije krenuli su mu simptomi majmunskih boginja. Živim u Brooklynu i bavi se humanitarnom radom. Proteklih 10 godina uglavno radi na pitanjima seksualnog i reproduktivnog zdravlja i sloboda. Pojavu majmunskih boginja prati otpočetka.
Pokušao se i cijepiti protiv majmunskih boginja, ali zbog velikog odaziva Njujorčana nije uspio. Dva dana od početka simptoma, dobio je bolan osip u području anusa. Kaže da je bilo vrlo bolno i da ga je svrbjelo.
Čuo se s liječnicom opće prakse videopozivom te ga je uputila na testiranje. Zatražio je i testiranje na sve spolno prenosive bolesti. Pozitivan je na gonoreju.
Htio je početi uzimati antivirusni lijek protiv majmunskih boginja, TPOXX, no da bi ga dobio, morao je imati pozitivan test. "Poslali su me kući s Tylenolom. (Europski regulatori su odobrili TPOXX za liječenje majmunskih boginja, no američki regulator taj lijek daje samo kod ospica te ga odobrava samo u slučaju težih simptoma majmunskih boginja)", rekao je Kohn za The Guardian.
Imao je plikove po glavi, licu, rukama, nogama, torzu, leđima i ramenima, a samo na desnom laktu imao ih je pet. "Na vrhuncu bolesti, imao sam preko 50 lezija, temperaturu preko 39 i sve me boljelo, zbog čega sam dobivao napadaje panike. Ironično, ali jedino mjesto na kojem nisam imao plikove, bio je moj penis", priznaje Kohn.
"Glasno bih vrištao"
Ističe da lezije u anorektalnom području, koje su ionako bile jako bolne, pretvorile su se u prave otvorene rane. "Imao sam osjećaj da imam tri porezotine jednu do druge i to je bilo strašno. Doslovno bih glasno vrištao kad god bih išao na zahod. Svako kupanje potrajalo bi i do dva sata", opisao je Kohn.
Tek četvrti dan nakon testiranja je dobio rezultate. Bio je pozitivan na majmunske boginje. Počeo je zvati okolo kako bi pokušao nabaviti neke antivirusne lijekove, no samo su ga vrtjeli u krug - i hitna i liječnici i ministarstvo zdravlja.
Uz sve simptime, krajnici su mu bili ispunjeni gnojem. "Kad sam zatražio antivirusni lijek, nisu mi ga htjeli dati i kazali su da je to samo za jako imunokompromitirane ljude. Kazao sam im da tako ne stoji u smjernicama CDC-a, no ipak mi nisu dali lijek pa sam otišao kući prilično obeshrabren", opisuje Kohn.
No, sljedeću večer su ga zvali iz ministarstva zdravstva te rekli da može primiti tretman lijekovima. "S obzirom na to da lijek nije prošao sva potrebna testiranja na ljudima, morao sam dati poseban pristanak i detaljno su me informirali o lijeku. Nakon otprilike sat vremena, izašao sam iz klinike s dvotjednom zalihom TPOXX-a. Osjećao sam olakšanje", prisjeća se Kohn.
Frustriran je cijelom situacijom i lošim sustavom. "Znam nekoliko ljudi koji su samo sjedili doma u strašnim bolovima i nisu mogli dobiti pomoć koja im je toliko trebala", zaključio je Kohn.