Iran posjeduje jedan od najvećih raketnih arsenala na Bliskom istoku, s više od 3000 balističkih projektila, prema procjeni Središnjeg zapovjedništva Sjedinjenih Država (U.S. Central Command) iz 2022. godine.
Tijekom proteklog desetljeća Iran je također unaprijedio jednu od glavnih slabosti tih projektila: njihovu preciznost. Zapad, a posebno regionalni suparnik Teherana, Izrael, koji nastavlja napade na vojne i vjerske ciljeve režima, zajedno sa Sjedinjenim Državama, izražava zabrinutost zbog toga.
Oružje Islamske Republike je konvencionalno. Teheran još nema nuklearno oružje ni interkontinentalni balistički projektil sposoban dosegnuti teritorij SAD-a, niti je tako blizu njegovu razvoju kao što je tvrdio američki predsjednik Donald Trump, piše El Pais.
Iransko nebo bez adekvatne je obrane zbog nedostatka modernih borbenih zrakoplova – raspolažu tek zastarjelim modelima MiG-29 i F-14 Tomcat, legendarnim lovcima bombarderima iz filma Top Gun – te protuzračnom obranom oslabljenom nakon 12 dana lipanjskih napada, ovaj arsenal ključan je za konvencionalni odgovor Teherana na izraelske i američke udare. Svjestan toga, Izrael je tijekom ljetne kampanje bombardiranja uništio velik dio opreme koja omogućuje lansiranje tih projektila: mobilne lansere, obično montirane na kamionima, kao i fiksne lansirne rampe.
Kako bi spriječio takve napade, Iran je posljednjih godina izgradio takozvane raketne gradove – podzemne baze "iskopane u planinama Irana" na velikim dubinama, do čak 500 metara ispod zemlje, naglašava vojni analitičar i stručnjak za ovu vrstu naoružanja Guillermo Pulido.
Ta postrojenja, raspršena diljem zemlje, mogu skladištiti projektile dugog dometa poput Shahab-3 te modele Sejil i Khorramshahr, s dometom do 2000 kilometara. Zračno-svemirske snage Islamske revolucionarne garde, koje kontroliraju arsenal tih projektila, ranije su objavile videosnimke iz tunela tih baza u sklopu svoje strategije odvraćanja.
Od približno 3000 projektila, prema Pulidu, "oko 2000 može dosegnuti druge zemlje Bliskog istoka". Osim toga, Teheran raspolaže "velikim brojem kamikaza-dronova i krstarećih projektila".
Od subote su iranski projektili pogodili Izrael, Bahrein, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate, Kuvajt, Jordan i Saudijsku Arabiju – zemlje saveznice Washingtona u kojima su smještene američke vojne baze. Prema izvješću koje je u nedjelju objavila novinska agencija Novinska agencija Tasnim, povezana s Revolucionarnom gardom, Iran je već napao 27 američkih baza. Na popis ciljanih zemalja dodan je i Oman, država koja je posredovala u neuspjelim pregovorima o nuklearnom sporazumu s Washingtonom.
Iako je Teheran već upotrijebio nekoliko stotina projektila kao odgovor na izraelske i američke zračne napade u lipnju – te se vjeruje da je od tada proizveo dodatne količine – Iran teoretski još uvijek posjeduje "veliku količinu streljiva" kojom bi mogao nastaviti napade na te zemlje, američke baze, kao i vojne brodove ili naftne tankere u Hormuškom tjesnacu, kroz koji prolazi četvrtina svjetske nafte.
Pulido ipak ističe da će učinkovitost iranskog odgovora ovisiti o tome hoće li izraelske i američke snage u napadima uspjeti uništiti ili ozbiljno oštetiti "baze iz kojih se projektili lansiraju".
Ako Izrael i Sjedinjene Države uspiju oštetiti lako prepoznatljive "ulaze i izlaze tih podzemnih gradova", odnosno "otvore" kroz koje se projektili lansiraju, ti bi "raketni gradovi" mogli postati "grobnice", objašnjava Pulido. Projektili tada ne bi mogli biti lansirani niti bi kamioni s mobilnim lanserima mogli napustiti baze. Izraelska vojska objavila je u subotu da je jedna od meta napada u području Tabriza bila baza "iranske balističke raketne jedinice", iz koje su "deseci projektila trebali biti lansirani prema Izraelu".
Napadi Izraela i Sjedinjenih Država na Iran te iranska odmazda, koja se dodatno intenzivirala u nedjelju nakon potvrde atentata na iranskog vrhovnog vođu Alija Kameneija, za Guillerma Pulida predstavljaju "savršen primjer" nove vrste oružanog sukoba, čiji je ključni element razmjena projektila.
Među "raketnim gradovima" na meti Izraela i Sjedinjenih Država najveći je onaj u Khorramabadu, u pokrajini Lorestan. U pokrajini Istočni Azerbajdžan nalazi se postrojenje u Tabrizu, drugi najveći kompleks raketnih silosa u Iranu.
Središnja pokrajina Isfahan dom je najvećeg iranskog postrojenja za sklapanje i proizvodnju projektila, prema podacima neprofitne organizacije Inicijative za nuklearnu prijetnju. Isfahan također ima dvije lokacije za raspoređivanje projektila, prema izvješću londonskog Međunarodnog instituta za strateške studije.
"Napasti te baze nije osobito komplicirano", naglašava Guillermo Pulido, ali dok god Izraelci i Amerikanci ne uspiju "uništiti lansirna vozila", Iran će zadržati sposobnost "nanošenja štete". Ključ u ovom ratu leži ponajprije u obavještajnim podacima potrebnima za lociranje i uništavanje tih "raketnih gradova".
Sve o ratu na Bliskom istoku pratite OVDJE.