Darko Tolić koji trenutačno živi u Njemačkoj, 90-ih je osobno proživio rat u BiH. Njegovi su roditelji tada 5-godišnjeg Darka i njegovu sestru iz sela Johovca kod Doboja odveli na sigurno, kod djeda i bake u Njemačku. Otac se vratio na bojišnicu. Majka je ostala u Njemačkoj, piše Deutsche Welle.
Ona je bila bolnička sestra i vrlo brzo je našla posao u jednoj bolnici. Zbog toga se Darkova obitelj nakon kraja rata nije morala vratiti u BiH kao većina drugih izbjeglica. Tolić danas ima 28 godina i u Njemačkoj se angažira politički – protiv izbjeglica i migranata.
'Europa je domovina europskih naroda. Europa treba ostati europska, a Njemačka Njemačka', kaže ovaj bosanski Hrvat koji živi u Stuttgartu. Tolić je utemeljitelj njemačkog ogranka Autohtone Hrvatske stranke prava (A-HSP). Posljednjih je godina otvoreno podržavao njemačke desne ekstremiste, npr. iz stranke NPD, zato što su 'najbliži njegovom svjetonazoru'.
'Hrvatski križar' (kako ga nazivaju njemački mediji) 'želi spasiti Europu od izumiranja europskih naroda i razmnožavanja neeuropskih naroda'. Nijemci su naivni oko izbjeglica, kaže on u razgovoru za DW, 'oni ne prepoznaju opasnosti nekontroliranog doseljavanja'. Afričke i azijske migrante naziva 'uljezima koji zloupotrebljavaju dekadenciju Europe'. O tome se mora otvoreno pričati, smatra Tolić.
Njegovo mišljenje dijele i drugi mladi političari s područja bivše Jugoslavije koji su u 90-im godinama u Njemačku došli kao izbjeglice ili ekonomski migranti. Oni su aktivni u populističkim, desno-radikalnim ili čak, kako piše DW, neonacističkim grupama i strankama.
Na primjer Safet Babić, šef NPD-a u Trieru, kako ga DW karakterizira 'okorjeli neonacist' bosanskog porijekla koji preko društvenih mreža širi antiizbjegličku propagandu. Jedan od njegovih slogana: 'Buntes Trier, nicht mit mir!' U prijevodu: 'Šareni Trier, sa mnom ne!'
Ili Dubravko Mandić, pravnik iz Freiburga i jedan od mlađih uzdanica populističkog AfD-a (Alternative za Njemačku). Ta stranka se odlučno protivi prihvatu izbjeglica, a njegova je šefica Frauke Petry rekla kako bi na granicama u slučaju nužde trebalo, piše DW, pucati na njih – kako bi ih se spriječilo u prelasku granice.
'I migranti imaju predrasude'
Mandić je rođen u Sarajevu, njegov je otac početkom 90-ih godina došao u Njemačku kako bi izbjeglicama iz BiH pomogao oko integracije. 'Izbjeglice i migranti protiv novih izbjeglica i migranata – to nije ništa novo', tvrdi sociolog Friedrich Heckmann: 'I migranti imaju predrasude. Oni ih donose sa sobom i ovdje ih razvijaju i dalje. Predrasude protiv drugih migrantskih grupa i naravno predrasude protiv većinskog njemačkog stanovništva', kaže.
Profesor Heckmann podsjeća na brojne doseljenike iz bivših sovjetskih republika, koji su početkom 90-ih godina prošlog stoljeća došli u Njemačku. 'I oni su sa sobom donijeli vrlo jake predrasude, posebno protiv muslimana', rekao je.
Etablirani doseljenici često imaju osjećaj nelagode kad se radi o novim doseljenicima. To je fenomen poznat iz SAD-a, klasične doseljeničke zemlje, gdje se većina došljaka redovno protivi novom doseljavanju.
U Njemačkoj su primjerice Turci u 90-im godinama bili ljuti na došljake s istoka Europe zbog navodnog privilegiranja oko četiri milijuna novih 'sovjetskih' žitelja Njemačke. Žalili su se kako su se oni (Turci) 'za sve morali sami izboriti kao gastarbajteri' te da se sad 'novim došljacima sve servira na pladnju', da im se nude tečajevi integracije, pomaže oko potrage za stanom te da bez problema dobiju i njemačko državljanstvo.
'Mi smo u Njemačkoj i početkom 90-ih imali veliku migracijsku krizu, koju se može usporediti sa sadašnjom. U 1992. smo zabilježili 1,5 miliona doseljenika, bilo je nasilja prema migrantima, podmetali su se požari u kuće u kojima su bili azilanti, bilo je i mrtvih. To se s vremenom sve smirilo nakon što su postrožena pravila za dobivanje azila, a time je reducirana migracija', podsjeća Heckmann.
Razlog negativnog stava 'starih' došljaka prema 'novima' je strah. Strah od nove 'konkurencije', strah oko onoga što su 'stari' doseljenici uspjeli izgraditi u novoj domovini i strah da će 'novi' postati novi miljenici Nijemaca: 'To je borba između etabliranih i novih došljaka oko istih ili sličnih resursa, oko poslova i stanova.'
Borba koja se vodi i preko društvenih mreža. Tamo se izbjeglice (često i od strane bivših izbjeglica) paušalno naziva 'ljenčinama' 'silovateljima' i 'parazitima'.
Svaki peti od oko 80 milijuna stanovnika Njemačke potječe iz inozemstva. Znači da su se oni sami, njihovi roditelji ili roditelji njihovih roditelja doselili u Njemačku. Stavovi etabliranih doseljenika oko izbjeglica ne razlikuju se u većoj mjeri od stavova većinskog, njemačkog stanovništva.
Kako je pokazala jedna anketa Instituta za istraživanje javnog mnijenja YouGov provedena koncem prošle godine, 40% njemačkih doseljenika smatra da je Njemačka trebala prihvatiti manje izbjeglica nego što ih je doista primila. Kod Nijemaca to smatra 45% ispitanika. 24% doseljenika je mišljenja da Njemačka uopće ne bi trebala prihvatiti izbjeglice – to mišljenje dijeli 25% Nijemaca.