Da tržište ne može biti jedini odgovor na stambeno pitanje jer stan kao dom nije luksuz, nego cjeloživotna potreba, neodvojiva od života i kao takva ne može biti predmetom kratkoročnog profita, dobro znaju u Beču čiji bi model socijalnog stanovanja mogao biti temelj za rješavanje stambene krize u Europi.
Model je utemeljen na ideji da stanovanje mora služiti općem dobru i već godinama služi kao uzor širom svijeta, a zbog njegova uspjeha preporučuje ga i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) kao primjer koji bi trebale slijediti druge zemlje.
Je li i što točno Hrvatska spremna (na)učiti od predvodnika priuštivog stanovanja uz Europi, bit će nešto jasnije kad budu objavljeni svi detalji Nacionalnog plana stambene politike na koji se čekalo više od tri desetljeća, i kada počne njegova realizacija odnosno kad se pokaže ima li doista političke volje i provedbenih kapaciteta da on i zaživi.
Za to vrijeme austrijska prijestolnica odmiče dalje, naime, Grad i Bečka gospodarska komora pokreću zajedničku kampanju ''Beč gradi za budućnost'' kojom promoviraju održiv i pristupačan stambeni prostor, a poseban fokus je na informiranju stanovništva o budućim gradskim četvrtima.
Dobro zajedništvo
Inicijativa kojom informiraju javnost o važnosti održive stambene izgradnje i njezinoj ulozi kao gospodarskog pokretača prati ''Ofenzivu stambene izgradnje 2024+'', koja predviđa izgradnju 22.200 subvencioniranih stanova za više od 45.000 ljudi, čime se dodatno jača ponuda priuštivog stanovanja u Beču.
Cilj je informirati stanovnike Beča na licu mjesta, u budućim gradskim četvrtima, o napretku i prednostima socijalne stambene izgradnje. ''U Beču priuštiv stan nije samo krov nad glavom – on je važan čimbenik kvalitete života i društvene kohezije'', istaknula je zamjenica gradonačelnika i članica bečkog poglavarstva za stanogradnju Kathrin Gaál. Takav stambeni prostor s najvišom kvalitetom života razlog je, ističu u Gradu, da čak 60 posto stanovnika Beča živi u gradskim stanovima.
Socijalna stanogradnja u Beču - model s neograničenim ugovorima o najmu i održivom, ekološkom gradnjom u gradu u kojem se više od 50 posto njegove površine sastoji od zelenih površina, a ima i dobar javni prijevoz, stvara dobro zajedništvo među ljudima, ali i između ljudi i prirode. Osim stanovanja, ovi projekti stvaraju i radna mjesta - građevinska industrija osigurava više od 54.000 radnih mjesta u Beču i generira 4,1 milijardu eura dodane vrijednosti, naglašavaju u Gradu i Komori.
Da bi i u budućnosti osigurao priuštivo i ekološki održivo stanovanje, Grad Beč ''Ofenzivom stambene izgradnje 2024+'' ulaže oko milijardu eura u izgradnju subvencioniranih stanova. Trenutačno se oko 16.100 gradskih stanova nalazi u fazi pripreme, planiranja ili izgradnje.
nove gradske četvrti prvenstveno se koriste nekadašnje industrijske i infrastrukturne površine, a stanovnici iz susjedstva budućih četvrti kao i njihovi budući stanovnici ciljanom komunikacijom bit će informirani o prednostima građevinskih aktivnosti, poput širenja infrastrukture, novih obrazovnih ustanova i javno dostupnih zelenih površina, napominju iz Grada i Komore.
Beč na vrhu
Ne čudi stoga da je Beč jedan od vodećih gradova po kvaliteti života. Glavni grad Austrije zadržao je i lani titulu najpovoljnijeg grada na svijetu prema godišnjem indeksu Economista, a najmoprimci u jednoj od najskupljih metropola u Europi plaćaju u prosjeku tek oko trećinu onog što izdvajaju podstanari u Londonu, Parizu ili Dublinu, pokazalo je istraživanje Deloittea. Na stanovanje u prosjeku troše 27 posto svojih prihoda.
Stanovi za najam u Beču, koji ima gotovo dva milijuna stanovnika, pristupačni su jer su u vlasništvu Grada, koji nikada nije rasprodao svoje javno zemljište, naime, vlasti nisu popustile privatizacijskom pritisku i četvrtina svih njih, točnije 220.000 u 1749 općinskih zgrada, pripada Gradu. Kad se uzme u obzir da još 200.000 stanova pripada neprofitnim udrugama, onima koje primaju javni novac, ukupno više od 60 posto Bečana i Bečanki živi u subvencioniranim ili općinskim stanovima.
U gradskom vlasništvu je i najveća kompanija za upravljanje nekretninama u Europi Wiener Wohnen, koja godišnje u održavanje i obnovu zgrada uloži u prosjeku oko 400 milijuna eura te svojim proračunom za socijalno stanovanje nadmašuje one u većim prijestolnicama Europske unije poput Rima, Madrida ili Lisabona.
Veliki planovi
Jasno je stoga i zašto je Beč postao središte europskih politika stanovanja, nakon što je gradonačelnik Michael Ludwig nedavno ugostio visoke predstavnike Europske investicijske banke (EIB) upravo na temu financiranja priuštivog stanovanja, što je tema od velike važnosti za cijelu Uniju, a EIB će u budućnosti igrati ključnu ulogu u financiranju ovih projekata privlačenjem privatnih i javnih investicija u cijeloj Europi.
Europska komisija pod vodstvom Ursule von der Leyen najavila je planove za uvođenje prvog europskog plana za pristupačno stanovanje, a nova strategija trebala bi uključivati uvođenje europskog povjerenika za stanovanje, povećanje investicija u pristupačno, energetski efikasno stanovanje, uvođenje tehničke podrške državama članicama i gradovima te poboljšanje zakona o državnim subvencijama za izgradnju stanova u društvenom vlasništvu. Ova promjena trebala bi omogućiti brži razvoj pristupačnih stanova, a posebna pažnja bit će posvećena energetskoj učinkovitosti, što će također doprinijeti klimatskim ciljevima EU-a.
Stambeni stres
A pomoći će i kada je riječ o mentalnom zdravlju, naime, u posljednjih dvadesetak godina dokumentirana je pojava mentalnih oboljenja izazvanih stambenim stresom. Riječ je o stresu koji ljudi, odnosno kućanstva proživljavaju ako njihovi stambeni troškovi iznose više od 30 posto njihovih mjesečnih primanja, a riječ je o renti ili rati za stambeni kredit te osnovnim računima za režije – vode, struje, grijanje.
Ako ti troškovi prelaze 30 posto sredstava, dolazi do tzv. stambenog stresa gdje građani većinu svoje energije ulažu u to da plate troškove stanovanja i nemaju ni vremena, niti novca ulagati u svoj razvoj kroz primjerice kulturu, slobodno vrijeme, ali ni obitelj i prijatelje pa kvaliteta njihova života drastično opada.
Redistribucija bogatstva
Sustav pristupačnog stanovanja financira se porezom od jedan posto na sve plaće, što osigurava trajan izvor sredstava za nove projekte izgradnje. Desetljećima stara tradicija u Beču, vrijedi ponoviti gradivo, započela je 1920-ih i 1930-ih kada je austrijska Socijaldemokratska radnička stranka uvela program izgradnje socijalnih stanova kao odgovor na nestašicu i teške uvjete stanovanja Crveni Beč - Rotes Wien. Ambiciozan projekt financiran je tzv. progresivnim porezom.
Tada je, naime, uveden porez na sve luksuzne robe, poput kavijara, šampanjca, jahanja konja… a postojali su porezni razredi pa se, primjerice, više oporezivalo one koji si mogu priuštiti kućnu pomoćnicu od onih koji to ne mogu. Bio je to sveopći sustav redistribucije bogatstva te je prikupljenim novcem u nešto više od 10 godina izgrađeno 400 stambenih blokova s 64.000 stanova u kojima renta ne prelazi četiri posto primanja kućanstva.
Duh Crvenog Beča živi i danas kada se suočava s izazovima promjenjivog krajolika nekretnina tražeći nove puteve i usmjerenja, kako bi se stanovnicima Beča omogućilo dostojanstveno i kvalitetno stambeno okruženje.
''Superblokovi'' iz 20-ih i 30-ih ne izgledaju kao obični socijalni stanovi. Jedan od najpoznatijih primjera iz Crvenog Beča je kompleks Karl Marx-Hof, zgrada duga 1100 metara izgrađena prije gotovo 100 godina. Ikona stanogradnje tog vremena značajna je kako za povijest arhitekture, tako i za opću povijest, o čemu detaljnije piše Oris. U njezinih 1382 stana veličine od 30 do 60 kvadrata živi oko 3000 ljudi. Izgrađeno je samo 20 posto tlocrtnih površina, a sve ostalo su prostrani travnjaci, balkoni i terase.
Društvena održivost
Uz provedbu zakona koji štite stanare na tržištu, naglasak je na najmu javnih stanova po povoljnoj cijeni - tzv. priuštivo stanovanje. Stanovi su dostupni većini ljudi, a jednom kada ga unajme, on je njihov i to po cijeni po kojoj su ga prvi put unajmili, neovisno o rastu njihove plaće.
Da bi se izbjeglo stvaranje geta i skupih društvenih sukoba koji dolaze s njima, grad aktivno teži socijalnoj inkluziji što znači stanovanje ljudi različitog podrijetla i s različitim prihodima na istim posjedima. Nije sve to uvijek lako, ni savršeno, no ekonomske raznolikosti unutar stambenog bloka sprečavaju stigmatizaciju i kad se sve navedeno uzme u obzir, povećava se kvaliteta života cijelog stanovništva.
Naime, socijalno stanovanje nije samo za siromašne i socijalni stanovi nisu stigma, niti povezani s kriminalom. Štoviše, u Beču su oni norma, a ''društvena održivost je jedan od ključnih pojmova za razumijevanje bečkog pristupa stanovanju'', objasnio je za Guardian Maik Novotny, kritičar koji piše o arhitekturi, urbanizmu i dizajnu za Der Standard.
Maksimalan dohodak za podnositelje zahtjeva iznosi 57.600 eura godišnje za samce te 85.830 eura za dvočlana kućanstva, a stanari su zaštićeni od deložacije ako imaju opravdan razlog za neplaćanje. Najamnine se u austrijskoj prijestolnici prema zakonu mogu povećati samo kad inflacija prijeđe pet posto, a veliki broj priuštivih stanova održava stabilnima i cijene najma u privatnom sektoru.
Bečki model temelji se na subvencioniranoj izgradnji, naime, fokus je na stvaranju ponude, a ne potražnje, kako bi se ne bi dodatno povećavale cijene. Grad je prije 40-ak godina pokrenuo fond za nabavu zemljišta i urbanu obnovu koji rezervira zemljište u gradu isključivo za socijalno stanovanje. Trenutno ima tri milijuna četvornih metara prostora, a uključuje poljoprivredno zemljište ili neobrađenu zemlju, napuštene željezničke pruge i prazne bolnice.
Od 1990-ih većinu novih projekata grade stambena udruženja s ograničenom dobiti koja imaju korist od vladinih zajmova s kamatnom stopom od jedan posto te od izgradnje na zemljištima koje im prodaje Bečka zemljišna banka, kvazidržavno tijelo koje otkupljuje zemljišta za izgradnju novih četvrti s mješavinom privatnih i subvencioniranih stanova.
Stanovanje svima
Grad svoj jedinstveni model stambene politike razvija i dalje, a kao jedan od primjera urbane politike koja vidi zemljište u javnom vlasništvu kao resurs za povećanje stambenog fonda u javnom vlasništvu služit će i nova zgrada s 15 gradskih stanova, koja će raspolagati i prostorom za obavljanje projektnih aktivnosti i susrete u zajednici, a gradit će se u središtu 5. okruga Margareten.
Početak dodjele novih gradskih stanova u 63. općinskoj zgradi u Margaretenu planiran je u prvom kvartalu iduće godine, a useljenje do kraja 2025.
I Crveni Beč se bori s crnilom
No, nije ni Beč imun na probleme. Oni koji žive u privatnim stanovima suočavaju se s istim problemima kao i oni iz drugih europskih gradova.
Rastuće cijene najma, sve veće liste čekanja, smanjenje udjela socijalnih stanova na tržištu nekretnina nakon dugog razdoblja niskih kamata, koje je išlo u korist privatnih poduzetnika i posljedično povećanje privatnog vlasništva. Zbog inflacije, cijena zemljišta, materijala i troškovi održavanja također su naglo porasli, stvarajući dodatni pritisak na socijalno stanovanje.
No, usprkos svim problemima Beč od svoje progresivne stambene politike ne odustaje pa je gradsko vijeće najavilo da će nastaviti subvencionirati između 5000 i 7000 novih stanova svake godine.