Govor kanadskog premijera u Davosu postao je viralan! Poruka koju je poslao vrlo je jednostavna

Snaga onih koji nemaju najveću moć počinje s iskrenošću.

Čini se da nas se svakodnevno podsjeća kako živimo u eri suparništva velikih sila. Da poredak temeljen na pravilima blijedi. Da jaki rade što mogu, a slabi trpe što moraju. Ovaj Tukididov aforizam često se prikazuje kao neizbježan - kao prirodna logika međunarodnih odnosa koja se ponovno nameće. Suočene s tom logikom, mnoge zemlje imaju snažan poriv da se prilagode, da se ne ističu, da izbjegnu probleme, da se nadaju kako će im poslušnost kupiti sigurnost.

Neće.

Pa koje su nam opcije?

Godine 1978. češki disident Vaclav Havel, kasnije predsjednik, napisao je esej pod nazivom 'Moć nemoćnih'. U njemu je postavio jednostavno pitanje: 'Kako se komunistički sustav održavao?'

Njegov odgovor počinje s jednim trgovcem povrćem. Svakog jutra taj trgovac u izlog stavlja natpis: 'Proleteri svih zemalja, ujedinite se!' On u to ne vjeruje. Nitko u to ne vjeruje. Ali natpis ipak stavlja kako bi izbjegao probleme, kako bi pokazao poslušnost, kako bi se uklopio. A budući da to isto čini svaki trgovac u svakoj ulici, sustav opstaje.

Ne samo nasiljem, već sudjelovanjem običnih ljudi u ritualima za koje privatno znaju da su lažni.

Havel je to nazvao životom u laži. Snaga sustava ne proizlazi iz njegove istine, nego iz spremnosti svih da se ponašaju kao da je istinit. A njegova krhkost proizlazi iz istog izvora: kada i samo jedna osoba prestane sudjelovati - kada trgovac ukloni natpis - iluzija počinje pucati.

Prijatelji, vrijeme je da tvrtke i države skinu svoje natpise.

Desetljećima su zemlje poput Kanade prosperirale unutar onoga što smo nazivali međunarodnim poretkom temeljenim na pravilima. Pristupili smo njegovim institucijama, hvalili njegova načela i koristili se njegovom predvidljivošću. Zbog toga smo mogli voditi vanjsku politiku utemeljenu na vrijednostima, pod njegovom zaštitom.

Znali smo da je priča o tom poretku djelomično neistinita. Da se najjači izuzimaju kada im to odgovara. Da se trgovinska pravila provode nejednako. Da se međunarodno pravo primjenjuje s različitom strogošću, ovisno o tome tko je optuženik, a tko žrtva.

"Nalazimo se usred puknuća"

Ta je fikcija bila korisna. A osobito je američka hegemonija pružala javna dobra: otvorene morske putove, stabilan financijski sustav, kolektivnu sigurnost i okvire za rješavanje sporova. Pa smo stavili natpis u izlog. Sudjelovali u ritualima. I uglavnom izbjegavali ukazivati na razliku između retorike i stvarnosti. Taj dogovor više ne funkcionira.

Bit ću izravan: nalazimo se usred puknuća, a ne prijelaza.

Tijekom posljednjih dvaju desetljeća niz kriza - financijskih, zdravstvenih, energetskih i geopolitičkih - razotkrio je rizike pretjerane globalne integracije. No u novije vrijeme velike sile počele su koristiti ekonomsku integraciju kao oružje. Carine kao polugu. Financijsku infrastrukturu kao sredstvo prisile. Opskrbne lance kao ranjivosti koje se mogu iskoristiti. Ne možete 'živjeti u laži' uzajamne koristi od integracije kada integracija postaje izvor vaše podređenosti.

Multilateralne institucije na koje su se srednje sile oslanjale - WTO, UN, COP - sama arhitektura kolektivnog rješavanja problema je pod prijetnjom. Kao rezultat toga, mnoge zemlje izvlače isti zaključak: moraju razviti veću stratešku autonomiju u energiji, hrani, mineralima, financijama i opskrbnim lancima.

I taj je poriv razumljiv. Zemlja koja se ne može prehraniti, opskrbiti energijom ili obraniti ima vrlo malo opcija. Kada vas pravila više ne štite, morate se zaštititi sami. Ali budimo realni kamo to vodi. Svijet utvrda bit će siromašniji, krhkiji i manje održiv.

I postoji još jedna istina: ako velike sile napuste čak i privid pravila i vrijednosti u korist neometanog ostvarivanja vlastite moći i interesa, koristi transakcionalizma bit će sve teže ponavljati. Hegemoni ne mogu beskonačno unovčavati svoje odnose.

Saveznici će se diverzificirati kako bi se zaštitili od neizvjesnosti. Kupovat će osiguranje, širiti opcije kako bi obnovili suverenitet - suverenitet koji je nekoć bio utemeljen na pravilima, a sada će se sve više temeljiti na sposobnosti izdržavanja pritiska.

Ova dvorana zna da je to klasično upravljanje rizicima, a upravljanje rizicima ima cijenu. No cijena strateške autonomije, cijena suvereniteta može se dijeliti. Zajednička ulaganja u otpornost jeftinija su od toga da svatko gradi vlastite utvrde. Zajednički standardi smanjuju fragmentaciju. Komplementarnosti donose dobit za sve.

I pitanje za srednje sile poput Kanade nije trebamo li se prilagoditi novoj stvarnosti - moramo. Pitanje je hoćemo li se prilagoditi tako da samo podignemo više zidove ili ćemo učiniti nešto ambicioznije. Kanada je bila među prvima koje su čule signal za buđenje, što nas je navelo da temeljito promijenimo svoj strateški položaj.

Kanađani znaju da naše stare, ugodne pretpostavke da nam geografija i savezništva automatski jamče prosperitet i sigurnost, više ne vrijede. Naš novi pristup temelji se na onome što je Alexander Stubb nazvao vrijednosno utemeljenim realizmom ili, drugačije rečeno, želimo biti načelni i pragmatični.

Načelni u svojoj predanosti temeljnim vrijednostima: suverenitetu i teritorijalnom integritetu, zabrani uporabe sile osim u skladu s Poveljom UN-a i poštovanju ljudskih prava.

I pragmatični u priznanju da je napredak često postupan, da se interesi razlikuju i da neće svaki partner dijeliti naše vrijednosti. Zato se angažiramo široko i strateški, otvorenih očiju. Svijet prihvaćamo onakvim kakav jest, a ne čekamo svijet kakav bismo željeli. Mi prilagođavamo odnose tako da njihova dubina odražava naše vrijednosti. I dajemo prednost širokom angažmanu kako bismo povećali svoj utjecaj u svijetu koji je fluidan, rizičan i u kojem su ulozi visoki. I više se ne oslanjamo samo na snagu svojih vrijednosti, nego i na vrijednost vlastite snage.

Tu snagu gradimo kod kuće.

Otkada je moja vlada stupila na dužnost, smanjili smo poreze na dohodak, kapitalne dobitke i poslovna ulaganja. Uklonili smo sve savezne prepreke međuprovincijskoj trgovini. Ubrzavamo ulaganja u vrijednosti od bilijun dolara u energiju, umjetnu inteligenciju, kritične minerale, nove trgovinske koridore i šire. Do kraja desetljeća udvostručit ćemo obrambenu potrošnju, i to na način koji jača domaću industriju.

Istodobno se brzo diverzificiramo u inozemstvu. Dogovorili smo sveobuhvatno strateško partnerstvo s Europskom unijom, uključujući pridruživanje SAFE-u, europskom okviru za obrambenu nabavu.

Potpisali smo još 12 trgovinskih i sigurnosnih sporazuma na četirima kontinentima u samo šest mjeseci. Posljednjih dana zaključili smo nova strateška partnerstva s Kinom i Katrom. Pregovaramo o sporazumima o slobodnoj trgovini s Indijom, Savezom država Jugoistočne Azije, Tajlandom, Filipinima i Mercosurom.

Radimo još nešto. Kako bismo rješavali globalne probleme, primjenjujemo varijabilnu geometriju. Drugim riječima, različite koalicije za različita pitanja, temeljene na zajedničkim vrijednostima i interesima.

Tako smo oko Ukrajine ključni član koalicije voljnih i među najvećim doprinositeljima njezinoj obrani po glavi stanovnika. U pitanju arktičkog suvereniteta čvrsto stojimo uz Grenland i Dansku te u potpunosti podržavamo njihovo pravo da sami odlučuju o budućnosti Grenlanda.

Naša predanost članku 5. je neupitna. Zajedno s NATO-ovim saveznicima, uključujući nordijsko-baltsku osmoricu, jačamo sjeverne i zapadne granice Saveza, uz dosad neviđena kanadska ulaganja u radare dugog dometa, podmornice, zrakoplove i prisutnost na terenu.

Kanada se snažno protivi carinama povezanima s Grenlandom i poziva na usredotočene razgovore radi postizanja zajedničkih ciljeva sigurnosti i prosperiteta na Arktiku. U području plurilateralne trgovine predvodimo napore za izgradnju mosta između Transpacifičkog partnerstva i Europske unije, čime bi se stvorio novi trgovinski blok od 1,5 milijardi ljudi.

Kod kritičnih minerala formiramo 'klubove kupaca' unutar G7 kako bi se svijet odmaknuo od koncentriranih izvora opskrbe. A u području umjetne inteligencije surađujemo s demokracijama koje misle isto kako bismo izbjegli situaciju u kojoj bismo morali birati između hegemona i tehnoloških divova.

Ovo nije naivni multilateralizam. Niti oslanjanje na institucije koje ne funkcioniraju. Ovo je izgradnja koalicija koje djeluju, pitanje po pitanje, s partnerima koji dijele dovoljno zajedničkog tla za djelovanje.

Time se stvara gusta mreža veza u trgovini, ulaganjima i kulturi, na koju se možemo osloniti u budućim izazovima i prilikama. Srednje sile moraju djelovati zajedno jer ako nismo za stolom - na jelovniku smo.

Velike sile si, barem zasad, mogu priuštiti da djeluju same. Imaju tržišta, vojnu moć i poluge pritiska. Srednje sile to nemaju. Kada pregovaramo bilateralno s hegemonima, pregovaramo iz slabosti. Prihvaćamo ponuđeno. Natječemo se tko će biti popustljiviji.

To nije suverenitet. To je gluma suvereniteta uz prihvaćanje podređenosti.

U svijetu suparništva velikih sila zemlje između njih imaju izbor: natjecati se za naklonost ili se udružiti i stvoriti treći put s utjecajem.

Ne smijemo dopustiti da nas uspon tvrde moći zaslijepi pred činjenicom da snaga legitimnosti, integriteta i pravila ostaje snažna - ako ih odlučimo zajednički koristiti.

I to me vraća Havelu.

Što bi značilo da srednje sile "žive istinu"?

Prvo, to znači imenovati stvarnost. Prestati zazivati "međunarodni poredak temeljen na pravilima" kao da još uvijek funkcionira kako je zamišljen. Nazvati stvari pravim imenom: sustav pojačanog suparništva velikih sila u kojem najmoćniji koriste ekonomsku integraciju kao sredstvo prisile.

Znači djelovati dosljedno, primjenjivati iste standarde prema saveznicima i rivalima. Kada srednje sile kritiziraju ekonomsku prisilu s jedne strane, a šute s druge, one i dalje drže natpis u izlogu.

Znači graditi ono u što tvrdimo da vjerujemo. Umjesto čekanja da se stari poredak vrati znači stvarati institucije i sporazume koji doista funkcioniraju.

I znači smanjivati poluge koje omogućuju prisilu. Izgradnja snažnog domaćeg gospodarstva uvijek mora biti prvi prioritet svake vlade. A međunarodna diversifikacija nije samo ekonomska razboritost - ona je materijalni temelj iskrene vanjske politike. Jer zemlje zaslužuju pravo na načelne stavove tek kada smanje vlastitu ranjivost na odmazdu.

Kanada ima ono što svijet želi. Energetska smo velesila. Imamo goleme rezerve minerala. Imamo najobrazovanije stanovništvo na svijetu. Naši mirovinski fondovi među najvećima su i najsloženijima globalno. Drugim riječima, imamo kapital, talent i vladu s velikim fiskalnim kapacitetom za odlučno djelovanje.

I imamo vrijednosti kojima mnogi drugi teže.

Kanada je pluralističko društvo koje funkcionira. Naš javni prostor je glasan, raznolik i slobodan. Kanađani ostaju predani održivosti.

Mi smo stabilan i pouzdan partner u svijetu koji to nije. Partner koji gradi i cijeni dugoročne odnose.

I imamo još nešto: razumijevanje onoga što se događa i odlučnost da djelujemo u skladu s tim. Svjesni smo da ovo puknuće traži više od prilagodbe. Traži iskrenost o svijetu kakav jest.

Mi skidamo natpis s izloga.

Znamo da se stari poredak neće vratiti. Ne trebamo ga oplakivati. Nostalgija nije strategija.

Ali vjerujemo da iz ovog loma možemo izgraditi nešto bolje, snažnije i pravednije.

To je zadaća srednjih sila - zemalja koje mogu najviše izgubiti u svijetu utvrda i najviše dobiti iz istinske suradnje.

Moćni imaju svoju moć. Ali mi imamo nešto drugo - sposobnost da prestanemo glumiti, da imenujemo stvarnost, da gradimo snagu kod kuće i da djelujemo zajedno.

To je kanadski put. Biramo ga otvoreno i samouvjereno.

I to je put otvoren svakoj zemlji koja je spremna njime krenuti s nama", poručio je Carney.