Zaraza se proširila iz regije uz granicu DR Konga s Južnim Sudanom i Ugandom. Radi se o području s mnogo rudnika zlata, prometno je aktivno i trajno destabilizirano oružanim nasiljem. Dva slučaja otkrivena su u Ugandi.
"Muškarac iz Konga ušao je u Ugandu, zatražio pomoć u bolnici i umro. Napravljeni su testovi i ustanovljeno je da je imao ebolu", izjavio je zvaničnik.
Virus je potvrđen i 400 km južnije u gradu Gomi, u još jednoj regiji svježe pogođenoj ratom, čije dijelove kontroliraju pobunjenici protiv vlade u Kinšasi.
"Iskreno, uistinu se bojimo ove epidemije ebole. O eboli slušamo već nekoliko godina, najprije u provinciji Equateur, zatim u Sjevernom Kivuu, a sada i ovdje u Gomi, što uistinu slama srce. Nesigurnost je već sama po sebi problem, a sada se tome pridodala i ova bolest", rekao je stanovnik Gome Alain Bisimwa.
Radi se o rjeđem soju Bundibugyo, protiv kojeg nema cjepiva. Dosad je prouzročio epidemiju 2007. u Ugandi i 2012. u Demokratskoj Republici Kongo. Smrtnost je bila između 30 i 50 posto. Od 90-ih godina prošlog stoljeća epidemije ebole pojavljuju se češće. Tada još ograničene na zabačena ruralna područja, od prošlog desetljeća pojavljuju se i u urbanim zonama. Prije desetak godina u zapadnoj Africi od ebole je umrlo više od 11 tisuća ljudi.
"U Africi moramo početi govoriti da moramo sami proizvoditi cjepiva i lijekove koji su nam potrebni, jer ne možemo svaki dan kada izbije epidemija biti u stanju panike. Trenutačno sam u stanju panike jer ljudi umiru, a ja nemam lijekova niti cjepiva kojima bih pomogao zemljama", poručio je sugovornik.
Zbog slabog sustava testiranja i kontrole zaraze, rjeđi soj ebole širio se tjednima prije nego što je ustanovljeno da se radi o njemu. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je epidemiju krizom od međunarodnog značaja. To je razina niža od pandemijske krize kakva je pratila covid 19. Još uvijek ne preporuča zatvaranje granica.
This browser does not support the video element.