Pooja Sharafi radi već godinama kao savjetnik u jednoj švedskoj osnovnoj školi. naslušao se mnogih teških priča, no ono što je doživio neki dan ne doživljava se često.
12-godišnji dječak koji je u Švedsku došao nedavno iz Sirije tražio ga je adresu nikoga drugoh, doli švedskog kralja. 'Želim mu ispričati svoju priču', rekao je 12-godišnji Ahmed svom školskom savjetniku. Kad je Sharafi pročitao pismo, rasplakao se i potrudio da ga se prevede i dođe do kralja Gustava, putem medij ai društvenih mreža.
Evo što je Ahmed napisao.
'Hej, kralju Gustave!
Moje ime je Ahmed i imam 12 godina. Imam mamu, tatu i brata. Oduvijek smo živjeli u prekrasnoj kući ispunjenoj veseljem u Alepu, u Siriji. Moj tata je imao veliku tvornicu i trgovine s odjećom za djecu. Kupovao nam je puno igračaka i darova. Moji roditelji su imali aute i živjeli smo sretno dok nije počeo rat sa zvukovima raketa, pucnjavom i terorom. Tatina tvornica je izgorjela, ništa nije ostalo i više nismo bili sretni. Nisam mogao ni ići u školu jer su nam učitelja ubili pred našim očima. Ne mogu zaboraviti te sekunde. To su bili moji najgori trenuci.
Moj otac je otišao i sobu da kaže mami da mu tvornica gori. Mama je izašla iz sobe u suzama. Onda je moj tata odlučio da moramo otputovati kako bismo bili sigurni. Tada su počeli moji nagori dani. Rano u subotu otišli smo u Tursku. Došli smo u strašnom malom čamcu na napuhavanje. Voda je bila svuda oko mene i bilo je mračno . Bio sam prestrašen. Ljudi su vrištali, djeca su plakala, moj tata se cijelo vrijeme smješkao kako bi smirio mene i brata, ali situacija je bila strašna. Govorio sam sam sebi - što nam se dogodilo? Gdje je moja kuća? Gdje je moj krevet i moje igračke?
Stigli smo na otok, policija nas je odvela na puno gore mjesto od čamca. Bilo je užasno puno ljudi, Smrdjelo je. Morali smo ostati dok nas policija nije pustila. Bez kuće smo bili 15 dana. To je bio vrhunac moj depresije, i tuge mojih roditelja. Nisu više mogli raditi one stvari za nas koje su radili prije.
Uvijek bih otišao negdje plakati. Nisam htio da me roditelji vide kako ne bi bili još tužniji. I moja mama je tako plakala. Da je nitko ne vidi. Ali ja sam je vidio. Srce joj je bilo slomljeno.
Došli smo u Švedsku. Htio sam upoznati kralja da mu ispričam svoju priču. Čuo sam da je plemenit kralj. Nosio sam sa sobom novu odjeću da imam što obući kad ću se vidjeti s kraljem.
Stigli smo u Švedsku. Odsjeli smo u maloj sobici kod moje tete, umjesto u našoj velikoj, lijepoj kući. Svako jutro se budim i vidim tatu ispred prozora, tužan je jer više nema novca da svojoj obitelji kupi što želi.
Zato tražim da se vidim s vama, kraljem! Želim vas upoznati kad ću nositi novu odjeću.
Srdačno,
Ahmed