Jedanaestogodišnji dječak iz Kanade preminuo je od bjesnoće nakon što mu se u lice zaletio šišmiš.
Prema izvješću u časopisu Canadian Medical Association Journal objavljenom u ponedjeljak, incident se dogodio 2024. godine, dok je dijete bilo u posjetu vikendici u Ontariju sa svojom obitelji.
Dječak se probudio i udarcem otjerao šišmiša s lica, a nakon toga je njegov otac uhvatio krilatog sisavca u lonac i pustio ga van, piše BBC.
Njegovi roditelji nisu odmah potražili liječničku pomoć jer njihov sin nije imao vidljivih ozljeda i nisu sumnjali da je šišmiš zaražen. No 19 dana kasnije dječak je počeo osjećati utrnulost i oticanje lica.
Časopis Kanadskog liječničkog udruženja zabilježio je kako ga je obitelj sljedećih dana vodila na hitnu pomoć te kako su liječnici i klinike i bolnice pokušavali dijagnosticirati njegove simptome.
Isprva je hitna služba pretpostavila da bi mogao imati Bellovu paralizu, privremenu paralizu mišića lica na jednoj strani lica. Zatim je odlazio u bolnicu na dva uzastopna pregleda, prvo mu je pretpostavljena dijagnoza herpes gingivostomatitisa, virusne infekcije usta i desni, a zatim se vratio sljedeći dan nakon što mu je desna strana lica oslabjela, navodi časopis.
Dok je čekao na prijam, dobio je temperaturu od 39 °C, uz poteškoće s gutanjem, zbunjenost i vizualne halucinacije. Njegovo se stanje toga dana naglo pogoršalo. Intubiran je i primljen na odjel intenzivne njege za djecu.
Liječnici na Odjelu za pedijatriju i zdravlje djece Sveučilišta Manitoba u Kanadi posumnjali su na bjesnoću. Nekoliko dana kasnije test je potvrdio da su u pravu. Kanadska agencija za inspekciju hrane također je identificirala varijantu virusa bjesnoće kod šišmiša.
Dječak je umro 17 dana nakon što je primljen u bolnicu.
Nije imao povijest alergija, kontakata s bolesnima, uboda krpelja ili nedavnih putovanja izvan zemlje.
Infekcije bjesnoćom rijetke su u Kanadi. Prema podacima Kanadskog veterinarskog medicinskog udruženja, od 1924. godine u zemlji je zabilježeno 28 smrtnih slučajeva zbog bjesnoće.
"Niska stopa bjesnoće posljedica je široko rasprostranjenih, kontinuiranih programa cijepljenja, a neuspjeh u nastavku tih programa može i rezultirat će povratkom bolesti", navodi udruga na svojoj internetskoj stranici.
Svaki izravni ljudski kontakt sa šišmišem indikacija je za postekspozicijsku profilaksu protiv bjesnoće – medicinski tretman koji se daje odmah nakon potencijalnog kontakta s bijesnom životinjom.
Infekcija je gotovo uvijek fatalna nakon što se razviju simptomi, navodi se u izvješću.