Trezvenija analiza pokazat će nam da je Rusija možda tražila brzi i kratkotrajni rat, ali je uvijek imala dobro osmišljene planove za daljnje napade ako se njeni početni potezi pokažu nedostatnima, tvrdi Roggio za Daily Mail. Smatra kako je svijet i ranije podcjenjivao Vladimira Putina, te su takve pogreške dovele i do tragedije u Ukrajini.
Čak i profesionalci u Pentagonu dopuštaju da im suosjećanje zamagli prosudbu. Tako su samo dva dana nakon ruske invazije na Ukrajinu, izvjestitelji američkog Ministarstva obrane brzo ustvrdili da neuspješno zauzimanje Kijeva u prvim danima rata predstavlja ozbiljan neuspjeh. Roggio smatra da je to potvrda kako su još jednom američki i zapadni dužnosnici upali u zamku nerazumijevanja neprijatelja i njegovih ciljeva.
Putin se svakako nadao brzoj pobjedi, ali očito se nije oslanjao na svoje uvodne napade kao jedini plan za uspjeh. Kako sada izgleda njegova je vojska ipak spremna zauzeti zemlju silom, budući plan za kratki i brzi rat nije uspio. Detaljnija analiza ruske vojne ofanzive na Ukrajinu pokazuje da je postojao plan za invaziju punog razmjera, koji Rusija sada provodi.
Ruska ofenziva se odvija na četiri odvojena fronta, piše dalje Roggio. Na petom frontu, u istočnoj Ukrajini, ruske snage se grupiraju za slučaj da su potrebne drugdje. Glavnina ruskih snaga napreduje prema jugu od Bjelorusije do Kijeva.
Ruske napredne snage, uključujući zračne, mobilne i izviđačke trupe, bile su angažirane izvan Kijeva od početka rata. Golema kolona ruskih vojnika, procijenjena na više od 60 kilometara nalazi se ne tako daleko od samog Kijeva, na sjeveru i vjerojatno se pregrupirava kako bi opkolila glavni grad.
Ako ruske snage uspiju zauzeti Kijev i potisnuti se prema jugu kako bi se spojile sa snagama na krimskom frontu Ukrajina bi se podijelila na dva dijela, a to bi bio veliki udarac za vladu Zelenskog.
Sve to, piše Roggio, nije znak neorganizirane, loše sastavljene i neuspjele ofenzive.
Dalje prema istoku, ruske snage pokrenule su široku ofenzivu usmjerenu na Harkiv, drugi najveći ukrajinski grad, koji je sada pod opsadom. Na jugu se ruske snage, potpomognute amfibijskim napadima iz Azovskog mora, polako približavaju Odesi s Krima.
Ruski generali često su birali zaobići mjesta i gradove koji se snažno protive i izoliraju ih kako bi se kasnije nosili s njima, smatra ovaj američki analitičar. Čini se, kaže, da Putin želi Ukrajinu uzeti netaknutu, ali neće oklijevati povećati razinu brutalnosti ako bude potrebno.
Sustavna priroda ruskog napada, tvrdi analitičar, u suprotnosti je s nagađanjima da Putin gubi kontrolu i razum. Nitko ne zna sa sigurnošću, ali čini se da Putinovi postupci upućuju na hladnog i proračunatog protivnika.
Odbacivanje njegove odluke o invaziji na Ukrajinu kao oblik ludila zapravo je izgovor za ignoriranje vjerojatnih motiva i budućih postupaka, smatra analitičar.
Putin je bez sumnje očekivao da će Zapad uvesti diplomatske i ekonomske sankcije, kojima su američki i europski čelnici prijetili. Možda je pogrešno procijenio ukrajinski otpor i intenzitet otpora Zapada, ali to ne znači da je lud, ili da nije razmotrio mogućnosti i bez obzira na to odlučio se invaziju.
Ukrajinski vojnici vode hrabru borbu suočeni s malim izgledima i u teškim uvjetima. Rusija ima većinu, ako ne i sve, prednosti. Ruska vojska ima odlučnu prednost u ljudstvu, kao i u zračnoj, pomorskoj i oklopnoj superiornosti.
Ne možemo pomoći Ukrajini ako ne možemo biti iskreni prema njezinoj nevolji, zaključuje Roggio.