Cijela je presuda kontroverzna jer se stekao dojam da se sudac Jean-Claude Antonetti obračunava sa svim vijećima haškog suda njegove od njegove uspostave do danas, kao da vodi neki osobni rat.
U svakom slučaju, najkontroverznije, u velikom dojmu je amnestija plana velike Srbije kroz presudu Šešelju, kojom sud kaže da je velika Srbija bila politički koncept koji nije bio nelegitiman, ali da ga Šešelj nije htio ostvarivati genocidnim radnjama za razliku od Miloševića kojemu to ne osporavaju.
Znači, sud na ovaj način dijeli Šešelja i Miloševića koji su inače tih godina bili pod istom kapom.
Kontroverzno je i to što sud relativizira osuđujuće presude svih presuda ICTY do sada, kao i dvije presude Međunarodnog suda pravde u kojem sugerira da je bio legitiman građanski rat u kojem su srpski vojnici uključujući i Šešeljevce i četnike i JNA i predstavnike srpskog MUP-a odlazili u BiH i Hrvatsku da bi zaštitili interese Srba, a ne da bi činili zločine.
Mnogo je toga u ovoj presudi kontroverzno, uključujući i govor ohrabrenja, ne govor zločina. Znamo da je po pravilniku o postupanju i dokazima kažnjivo djelo i sam ratno-huškački govor.
Očekujem da će se tužiteljstvo žaliti na ovu presudu.