Kada bismo htjeli nacrtati kružnicu kojom bismo zaokružili Indijski ocean, šestar bismo zabili u američku vojnu bazu Diego Garcia. Na najvećem atolu na svijetu, Velikom Chagosu, nalazi se otok Diego Garcia, a na njemu već skoro 60 godina postoji istoimena i pomno čuvana američka vojna baza. Baza je geopolitički i strateški iznimno važna SAD-u jer se nalazi u sjecištu mnogih bitnih pomorsko-trgovačkih ruta, a također omogućava i domet američkim strateškim bombarderima stacioniranim tamo da dosegnu mnoge krizne točke poput Somalije, Sudana, Jemena, Irana, Afganistana, Pakistana, Mijanmara, a ne zaboravimo ni domet do glavne suparničke supersile Kine.
Sama baza osim strateških bombardera može udomiti i ratno brodovlje i podmornice te u sebi posjeduje dovoljno naoružanja, goriva, brodova za opskrbu i ostalih zaliha da može podržati ekspedicijsku silu od 16.000 marinaca na 30 dana bilo gdje na obali Indijskog oceana, bez potrebe za obnovom zaliha. Baza je SAD-u bila iznimno korisna za vrijeme Zaljevskog rata, kao i ratova u Afganistanu i Iraku. Na neki način, baza Diego Garcia nepotopivi je nosač aviona do kojeg ne može nijedan američki suparnik, a oni s tog "nosača" imaju sve njih u svojem dometu.
Baza je zbog svoje dislociranosti, tajnosti i zabrane pristupa civilima i medijima također bila korištena i kao CIA-jina tajna lokacija na kojoj su zadržavani, a moguće i mučeni osumnjičeni teroristi.
Mračna prošlost tajnovite sadašnjosti
Baza Diego Garcia službeno je prekomorska baza američke vojske koja se nalazi na Britanskom indijskooceanskom teritoriju, kojim upravlja Ujedinjeno kraljevstvo. SAD je službeno iznajmio otok od Britanaca, no postoje mnogi međunarodni pravni sporovi oko tog područja koji traju desetljećima.
Kad je 60-ih godina 20. stoljeća uznapredovao proces dekolonizacije i osipanja Britanskog carstva, jedna od britanskih kolonija koje su krenule putem samostalnosti bio je i Mauricijus, koji je bio pod britanskom krunom od 1810. Taman u doba kad je Mauricijus trebao dobiti samostalnost SAD je prepoznao stratešku važnost otoka Diego Garcia kao logističke vojne baze usred Indijskog oceana. Britanci su odvojili čitav atol Chagos od dotadašnje kolonije Britanskog Mauricijusa te su uspostavili svoju najnoviju koloniju: Britanski indijskooceanski teritorij. To je bilo direktno kršenje UN-ove rezolucije 1514, koja zabranjuje kolonijalnim silama da komadaju teritoriji kolonije prije nego što im dodijele neovisnost.
Mauricijus je tako dobio samostalnost, ali bez atola Chagos. SAD je, naravno, podupro Veliku Britaniju u tom potezu kako bi od Britanaca iznajmio otok Diego Garcia i tamo sagradio svoje vojne baze. Amerikanci su Britancima u čitav dogovor ubacili i prodaju svojeg nuklearnog oružja po sniženim cijenama.
Najkontroverzniji dio čitavog dogovora bio je zahtjev Amerikanaca da se sve domorodačko stanovništvo, Čagosijanci, iseli sa Diega Garcije jer na otoku može boraviti samo američko vojno osoblje. Čagosijanci su potomci robova iz Madagaksara i Mozambika koji su radili na plantažama kokosa, a tijekom stoljeća života na Chagosu razvili su vlastiti jezik, glazbu i kulturu. Britanci su računali da bi Amerikanci možda iznajmili i druge otoke iz arhipelaga, pa su onda sa svih otoka nasilno iselili i etnički očistili oko 2000 Čagosijanaca, prevezli ih na sejšelske i mauricijske otoke, gdje su ostavljeni bez ikakve kompenzacije ili pomoći zbog onoga što su prošli. Oni i njihovi potomci 50 godina kasnije žive u bijedi i siromaštvu.
Mauricijus je godinama tvrdio kako su 60-ih bili prisiljeni prepustiti otočje Chagos britanskim kolonizatorima, pa su pitanje suverenosti nad otočjem 2017. doveli pred Međunarodni sud pravde. Dvije godine kasnije dobili su i presudu po kojoj je Ujedinjeno kraljevstvo ilegalno odvojilo Chagos od Mauricijusa, protivno međunarodnim zakonima, kao i da na taj način Britanci nisu proveli dekolonizaciju Afrike te da Britanski indijskooceanski teritorij treba pod hitno vratiti Mauricijusu. Godinu dana kasnije Ujedinjeni narodi priznali su tu presudu, pozvali Britance da povuku svoju kolonijalnu upravu, a atol Chagos UN u svojoj evidenciji vodi kao teritorij Mauricijusa. Velika Britanija to ignorira još od tada, a SAD odobrava svojom šutnjom.
Mauricijus je nudio SAD-u 99 godina najma otoka, ali SAD brine to što je Mauricijus potpisao sporazum o zabrani nuklearnog oružja na afričkom kontinentu, pa onda radije ostaje na strani Britanaca iako time zajedno krše međunarodno pravo, a za što vole redovito podsjećati Rusiju u Ukrajini da čini.
Human Rights Watch je 2023. u svojem izvještaju proglasio britansko i američko protjerivanje Čangosijanaca zločinom protiv čovječnosti, što je prvi put u povijesti da je ta organizacija te dvije zemlje optužila za takvo nešto.