Najviše me sada hvata muka od pomisli na sve silne analize raznih nogometnih stručnjaka koji će nas danima tlačiti, od nogometa napraviti nuklearnu fiziku i tražiti opravdanja, da eto ponekom kritikom ne bi slučajno uzrujali gospodina izbornika, koji se pak priprema za Europsko prvenstvo na kojem nam je zagarantirano najmanje polufinale!
A sve je zapravo jako jednostavno: Istrčali smo mi eto na Poljud u nadi da će oslabljeni Nizozemci (bez Van Nistelrooya, Robbena, Van Persija, Kuyta) pasti u nesvijest od uzbuđenja jer će igrati protiv momčadi koja je satrala Engleze. Kad ono naša im je repka baš kao i svima nama pripremila iznenađenje.
>> Hrvatska potopljena na Poljudu
Sve što smo svi zajedno vidjeli u srijedu bila je jedno velika nula, nemoć i srljanje , hrvatskih nogometaša koji su izgledali kao da su prvi puta zajedno na terenu. Tamo negdje kod drugog gola u Stipinoj mreži sjetila sam se stare narodne o kravi koja daje puno mlijeka, a onda sve to prolije...
Proletjeli su mi glavom svi hvalospjevi o moći strašne hrvatske reprezentacije koja je u kvalifikacijama pomela sve pred sobom ( osim Makedonije). Kad je pao treći gol počela sam crvenjeti pred dvoljicom napuhanih engleskih novinara s kojima sam dijelila isti hotel.
Da nam je ova blamaža bila nepotrebna shvatili su i akteri ove priče, pa su se svi do jednog posuli pepelom i izjavama tipa : Možda ovo uopće nije loše, jer sada će nas sve ovo malo prizemljiti i bolje sada nego u šestom mjesecu!
Posebna je priča u Splitu bio Slaven Bilić! Čak su se i njegovi najveći obožavatelji iz novinarskih redova složili da je u doživljaju. Ne znam jel zbog treme od nastupa u Splitu ili zbog juga koje je puhalo, ali gospon izbornik činio se malo prenervozan.
U Hotelu Park najviše su ga živcirali novinari, koji istini za volju znaju biti naporni , ali svi mi samo radimo svoj posao, a ovo je bila PRIJATELJSKA utakmica, a ne FINALE Europskog prvenstva.
Novinarske ekipe tako su u jednom trenu obavijestili da im je vrijeme isteklo i da napuste hotel. S druge strane tim istim hotelom cijeli su dan bezbrižno defilirali razni likovi, tipa Ante Đereka, poznatog kao Ante Ustaša. No dobro, bilo pa prošlo. Još par dana sve će nas tlačiti razne analize i pokoja priča o ukletom poljudskom tlu.
Devet utakmica - šest remija i tri poraza, loše mora se priznati, a takva je bila i atmosfera na Poljudu! Vidim da su se neki kolege raspisali o sjajnoj splitskoj publici i sad više nisam sigurna jesmo li bili na istoj utakmici!
Da, bio je gotovo pun Poljud i Splićani su sjajna publika, ali kad igra Hajduk! U srijedu se čulo tek neko blesavo i mlako skandiranje Srebriću i Markoviću i uglavnom muk i zvižduci na kraju! Sjećate se možda nečeg sličnog iz Maksimira ( izuzmemo li slučaj Kranjčar)?
No, dobro zaključak prepuštam drugima, a ja se nadam da su oni koji su trebali shvatili, da još nisu europski prvaci! Iskupiti se mogu već 26.03.u Škotskoj!