Osim vidno dubokih pukotina u zidu nakon potresa 22. ožujka 2020. godine, u kući obitelji Kuljak stradao je i dimnjak, pa više ne mogu ni ložiti vatru. ''Bilo je hladno, naložili smo vatru. Odjednom dolazi kći do nas na kat i govori da smrdi dim. Kako je bila pukotina, dio se dimnjaka odvojio. Da nismo brzo reagirali, izbio bi požar. I s najmanjim potresom pukotine se šire. Na tom mjestu gdje je bio spojen dimnjak je nosivi zid. Trebat će se rušiti. Nema više sigurnosti'', kazala nam je Danica Kuljak dok je odljepljivala tapete koje skrivaju pukotine na zidu kuhinje.
To nedjeljno jutro prije godinu dana cijela je obitelj spavala u kući kad ih je snažno zatreslo. ''Sve je bilo puno stakla, prozori su popucali, užas! Nikolina je stavila deku na glavu i vrištala. Bosa je gazila po staklu. Pamtim taj vrisak više od potresa'', prisjetila se Danica nedjelje 22. ožujka 2020. ''Prvo sam mislila da je kamion. Odjednom čujem škripanje i pucanje. Izašli smo van, ušli u auto i kad je počeo drugi potres, mislili smo da ćemo se prevrnuti'', nadovezala se kći Nikolina Kuljak.
Danica je nakon prvog potresa otišla do nepokretne susjede kako bi se uvjerila da je dobro. ''Drugi potres dočekala sam na cesti. Čuo se kao huk koji je dolazio sa Sljemena i onda je počelo drmati. Prvo sam pomislila da će se stup srušiti na mene. Ne znam, to su bile moje misli'', rekla je Danica. Obitelj Kuljak živi sa psima, mačkama i konjima. Svi psi tresli su se od straha i nakon potresa dojurili k njima u auto.
Inženjeri su procijenili da je za radove za sanaciju nakon potresa potrebno oko milijun i pol kuna. ''Ovo bi bilo jednostavnije do temelja srušiti i napraviti jednu prizemnicu'', kazala je Danica dok je gledala u pukotine u zidu svoje kuće.
Statičari su došli 1. svibnja, mjesec i pol nakon potresa, i dali im žutu naljepnicu na kojoj piše privremeno neuporabljivo te da je potreban detaljan pregled kuće. ''Kći je predala papire, došli su i bili su jako kratko, u sekundi su oni to pregledali'', kazala je Danica, a kći se nadovezala i rekla da ih nisu ništa ni stigli pitati koliko je to kratko trajalo jer ni ljudi na terenu nisu znali što trebaju učiniti u toj situaciji. Na tome je i ostalo.
''Dobili smo oznaku da nam treba detaljan pregled. Još uvijek se nije obavio. Zvali smo na sve strane… i ništa. Dobili smo 50.000 kuna, ali tko će meni reći što da ja s tim novcem sada radim? Za nas je to velik novac, ali za obnoviti je to – ništa. Ne znamo što nam je najpotrebnije sanirati da bi ovdje bilo koliko-toliko sigurno živjeti. Nitko nam ništa ne govori. Dani prolaze... Ne znam, ne znam'', ogorčeno je kazala Danica.
Nakon razornog potresa, Danica i danas spava u trenirci, a torba s dokumentima, najvažnijim stvarima i lijekovima čeka spremna u slučaju novog potresa.
''Svakih nekoliko dana mijenja se zakon'', istaknula je Danica i dodala da je žena koja je došla donijela detaljan spis koji je pred njima proučavala jer ni sama nije znala odakle krenuti. Nakon petrinjskog potresa htjeli su potvrdu da je oznaka i dalje ista, ali im nitko nije došao, iako je kuća dobila nova oštećenja. ''Da nam djeca imaju stalan posao, još bismo nekako digli kredit, ali tko to može danas u ovakvim vremenima? Žao mi je mladih, ovdje nažalost nemate budućnost'', izjavila je Danica.
Kada se dijelio građevinski materijal, Danica se obratila odgovornima za Prepuštovec. ''Nisam ništa dobila, nisam imala pravo dobiti. Nemamo se kome obratiti'', s tugom u očima kazala je Danica.
''Sin je hrvatski branitelj, bio je u ratu kao 19-godišnjak, a kada smo zvali i pitali imamo li kakva prava, rekli su da nemamo. Mogao je i prije tražiti povlastice, ali nije. Na ovo ima pravo, a ne može ništa dobiti. Što da vam kažem? Žalosno je. Zakoni se stalno mijenjaju. Samo molim Boga da i ako se kuća mora rušiti, neka se sruši. Samo da smo mi živi, makar živjeli u šatoru s našim životinjicama. A kuća... tu smo nemoćni'', kroz uzdah je kazala Danica.
Novac za obnovu moraju čim prije potrošiti, u protivnom ga s kamatama moraju vratiti Gradu Zagrebu. ''Problem je što nijedan adekvatan majstor nije slobodan, a nama treba stručna procjena što je najhitnije obnoviti. Je li to procjena tla, treba li pojačati temelje ili rušiti dimnjake i zidove? Znam da ima težih slučajeva u kojima su ljudi ostali bez kuća, ali nije ni nama tu sigurno živjeti. Za naše se mjesto uopće ne priča. Za Prepuštovec se nitko ne brine. Živci su načeti svima. Teško se s time nositi. Želim samo svojoj djeci priuštiti siguran život. Ova kuća nama je sve. Cijeli naš život'', kroz plač je rekla Danica.
Nikolina je predala papire za državnu pomoć, ali odgovor još nisu dobili, a ni pomoć mjesnog odbora. ''Osobno mi smeta što u ovoj izvanrednoj situaciji mi u Prepuštovcu nismo imali konkretne informacije, iako imamo mjesni odbor. Znam da je svima teško, ali smatram da ako imaš dužnost, trebaš ljudima pomoći. Mi smo informacije dobivali na internetu ili od drugih mjesnih odbora. Nemam ništa loše reći ni protiv koga, ali ljudi trebaju potporu i savjet. Puno je lakše kada vas upute. Mladi se mogu snaći preko interneta, ali ima starijih ljudi koji se ne znaju služiti njime i treba im pomoći. Nadam se da će u budućnosti biti bolje'', zaključila je Nikolina.