"Imam koronavirus i nije tako strašno. U kasnim sam šezdesetima i najteža bolest mi je bila bronhitis prije nekoliko godina kad sam morao ležati nekoliko dana. Ovo je puno lakše, nema groznice, nema bolova u tijelu. Lako dišem i nos mi nije pun. Malo me steže u prsima i imam napadaje kašlja. Da sam kod kuće s istim simptomima, vjerojatno bih otišao na posao", ispričao je muškarac koji se koronavirusom zarazio na kruzeru Diamond Princess koji je dva tjedna bio u karanteni kod Tokija. Njegovi nalazi bili su gotovi tek nakon što je već sletio u SAD gdje je ponovno završio u karanteni. U izolaciji je dosad proveo 24 dana.
Prve simptome je primijetio na letu do SAD-a vladinim zrakoplovom, odrijemao je, a kad se probudio imao je temperaturu.
Njega i još dvoje putnika koji su imali simptome odvezli su na Sveučilište u Nebraski gdje je postavljena karantena.
"Kad smo stigli tamo 17. veljače stavili su me na bolnički krevet i odvezli do kombija hitne pomoći. To je bilo vrlo dramatična scena. Vrlo lako bih mogao do tamo došetati sam, unatoč iscrpljenosti", opisao je muškarac za The Washington Post.
Smjestili su ga u sobu za izolaciju u kojoj je bio monitor s mikrofonom kako bi mogao komunicirati s medicinskim osobljem, a svaka četiri sata dolazile su ga provjeriti medicinske sestre.
"Liječnici i medicinske sestre su nosili zaštitna odijela opremljena motorima koji im pomažu s cirkulacijom zraka", ispričao je pacijent čija je žena dobrovoljno otišla s njim u karantenu u Nebrasku, ali je bila smještena u drugoj zgradi. Nakon 10 dana i njega su preselili u tu zgradu gdje je u sobi do supruge dočekao kraj karantene.
"Prvih para dana bio sam spojen na infuziju, više iz opreza nego potrebe, osim toga moja se terapija sastojala uglavnom od litara i litara gaziranog energetskog pića i malo ibuprofena kad bi mi temperatura porasla iznad 37,7 stupnjeva", rekao je pacijent iz SAD-a i dodao kako će kući ići kad tri dana za redom test na koronavirus bude negativan.
"Vrijeme mi prolazi puno brže nego što sam očekivao. Na računalu radim koliko mogu, u kontaktu sam s prijateljima i obitelji te se trudim svakog dana napraviti 1000 koraka više nego prethodnog dana po sobi. Gledam i vijesti i nevjerojatno mi je kako svi paničare zbog bolesti koju imam", zaključio je.