''Jesmo li se malo pogubili?'', počinje svoju objavu na Facebooku ugledni znanstvenik Gordan Lauc. Ocijenio je da smo došli u fazu da smo zaboravili o čemu se zapravo ovdje radi i da na svim razinama imamo sukob pobornika "borbe do zadnjeg virusa" i onih koji kažu da je to ipak samo blaža gripa koja ionako ubija samo stare i bolesne.
Rezimirao je dosadašnju pandemiju koronavirusa:
U veljači se pojavio nepoznati virus u Italiji (Kinu smo svi ignorirali jer je daleko, a oni ionako jedu šišmiše, pa su si sami krivi) i svi smo u nevjerici gledali kolaps zdravstva u bogatoj Lombardiji. Broj mrtvih udvostručavao se svakih nekoliko dana i nitko nije znao na kojem će broju umrlih stati. U tom trenutku većina svijeta uvela je razne oblike karantene kao jedinog sredstva za koje smo znali da pomaže. I doista je pomogla i zaustavila je virus. Hrvatska je reagirala brzo i jako, te smo među najuspješnijim zemljama u zaustavljanju virusa. To je tada bila jedina opcija. Da to nismo uopće napravili, u Hrvatskoj bi do danas umrlo desetak tisuća ljudi. Da smo napravili dva tjedna kasnije, imali bismo nekoliko tisuća umrlih. U to danas možemo biti poprilično sigurni.
COVID-19 opasan jer se brzo širi
No u posljednja dva mjeseca naučili smo nešto jako važno: COVID-19 nije opasan jer je jako teška bolest od koje umire puno ljudi, već zbog toga što se jako brzo širi. Na razini pojedinca COVID-19 je opasan kao prosječna gripa. Neke gripe (tipa španjolske ili svinjske) bile su puno smrtonosnije i teže bolesti od COVID-19, a druge su bile blaže (iako je zapravo glupo uspoređivati dvije različite bolesti). Bilo koja osoba koja se posljednjih 10 godina nije redovito cijepila protiv gripe ne bi sada trebala paničariti (ili moralizirati drugima), jer ako se stvarno toliko boji bolesti, onda se trebala redovito cijepiti protiv gripe za koju znamo da je jako opasna i proširena bolest. Ako je netko tek sada shvatio da su bolesti opasne i da su cjepiva korisna, neka tu slobodu izbora vremena kada će doživjeti osobno prosvjetljenje dopusti i drugima. (Analogija je ista i za pušenje, prekomjernu težinu, nedovoljnu aktivnost i sl.)
Bolest može dovesti do raspada zdravstvenih sustava
Druga važna stvar koju smo naučili je i da je COVID-19 jako opasna bolest koja može dovesti do raspada zdravstvenih sustava u Lombardiji i New Yorku, a to su neki od najbogatijih dijelova svijeta. S druge strane, zdravstveni sustavi brojnih zemalja (među kojima je i Hrvatska) preventivno su zaustavljeni, što također ima ogromne posljedice po zdravlje (tipa 2000 neotkrivenih karcinoma mjesečno, lošije reguliran dijabetes i hipertenzija i sl., sve to ima svoju javnozdravstvenu cijenu koja je iznimno velika).
I kako sada te dvije kontradiktorne stvari spojiti? Prema mom osobnom mišljenju, vrlo jednostavno. Na razini pojedinca ne trebamo se panično bojati za vlastito zdravlje, već trebamo prilagoditi svoje ponašanje tako da smanjimo vjerojatnost da ćemo zaraziti druge (puno ljudi koji su zarazni to i ne zna, pa krećemo s pretpostavkom da smo možda i mi među njima). Dakle ako smo u nekom javnom prostoru, stavimo masku, ne kopamo nos, ne šmrčemo i pljujemo okolo i često peremo ruke. Osim ovoga s maskom, to bismo ionako trebali raditi, a te mjere će vjerojatno biti dovoljne da se epidemija širi puno sporije i ne izazove kolaps zdravstvenog sustava. A na razini države pratimo koliko je ljudi zaraženo i ako je potrebno, uvodimo mjere poput zabrane utakmica, javnih okupljanja, izolacije pojedinih regija ako je baš panika i sl., no sve s ciljem kontroliranja brzine epidemije, a ne borbe do zadnjeg virusa.
Priprema za puno gori virus
COVID-19 nije apokaliptični virus koji moramo iskorijeniti, to je neugodni respiratorni virus koji će ubiti određeni dio ljudi. To je strašno, no ne zaboravimo da u Hrvatskoj svaki mjesec zbog raznih razloga umire oko 4000 ljudi, a svi bi oni poživjeli još dosta godina da ih nisu ubili gripa, srčani udar, karcinom, saobraćajna nesreća i sl. (npr. COVID-19 dosta je manje opasan od ospica, protiv kojih neki jako agresivno odbijaju cijepiti svoju djecu). Ovo nam je zapravo jako dobra priprema za neki puno gori virus koji će sigurno doći jednog dana (za 3, 50, 100 ili 200 godina, tko zna). Idemo zato zakopati ratne sjekire i mudro dalje broditi kroz ovu edukativnu pandemiju u kojoj smo puno toga naučili, i o virusu i o sebi samima.