Prema novom Zakonu o radu, na snazi je odredba prema kojoj je zakonodavac propisao da se rad nedjeljom mora platiti 50 posto više, no za blagdane i neradne dane, noćni i prekovremeni rad te rad u otežanim uvjetima precizne odredbe o minimalnom povećanju plaće nema, nego je samo propisano da se takav rad mora platiti "primjereno". Što znači primjereno, nije određeno.
Zašto je napravljena takva rupa u Zakonu o radu i zašto se poslodavcima prepustilo da oni odrede što je to primjereno, pitali smo sindikalista Krešimira Severa.
Tijekom pregovora o izmjenama Zakona o radu, ističe Sever, Vlada je predlagala da se za prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanom, noćni rad i rad u otežanim uvjetima po satu plati 30 posto više.
"Mi smo tražili 100 posto više za nedjelju, najmanje 50 posto za noćni i prekovremeni rad, a za blagdan je naš sindikat smatrao da poslodavac treba platiti najviše 150 posto", rekao nam je Sever i pojasnio.
"Naime, ako radnik ne radi na blagdan koji, primjerice, padne u četvrtak, on će za taj mjesec dobiti normalnu, punu plaću, s dnevnicom i za taj četvrtak jer se neradni dani na taj način uračunavaju u izračun plaće. Ako, pak, njegov kolega radi na taj dan, dobit će istu plaću kao i da nije radio, što je stvarno potpuno besmisleno", rekao nam je Sever.
Poslodavci su bili protiv ovakvog prijedloga jer im je to bilo previše novca, no i sindikati su bili razjedinjeni.
Dio sindikata smatrao je da pitanje prekovremenih i noćnog rada te rada blagdanima treba riješiti kolektivnim pregovaranjem.
"Naš je stav u NHS-u bio potpuno suprotan", napominje Sever.
"Uglavnom, Vlada je bila protiv, neki sindikati su bili protiv, pa se jednostavno odustalo od svega", kazao nam je Sever.
Drugim riječima, poslodavac je taj koji novim Zakonom o radu određuje koliko je to primjereno da budete plaćeni ako radite noćne, prekovremene, pa i blagdane. Jedino što je točnim postotkom određeno je rad nedjeljom.
Uglavnom, rekao nam je Sever, prilikom pregovaranja o Zakonu o radu pronađeno je kompromisno rješenje da se prekovremeni, noćni rad, rad u otežanim uvjetima i rad blagdanima plati primjereno, što god to značilo, i da se to pitanje riješi prilikom pregovora o kolektivnim ugovorima, no Sever napominje da je samo 20 posto privatnog sektora pokriveno kolektivnim ugovorima.
Pokrivenost javnog i privatnog sektora kolektivnim ugovorima je 46 posto, otkrio nam je Sever.
Na pitanje jesu li im se javili neki radnici kojima je poslodavac smanjio plaćanje prekovremenih, noćni rad i rad blagdanom, rekao nam je da se nisu javili i da nemaju konkretnih primjera.
Na pitanje što sada radniku preostaje, kazao je da je jedina instanca sud, koji jedini sada može procijeniti što je primjereno, a što ne.
Drugim riječima, ako radnik smatra da nije primjereno plaćen za rad blagdanom, za prekovremene ili za teške uvjete rada, može tužiti poslodavca i onda će sud odrediti je li primjereno plaćen za takav rad.
Kolektivno pregovaranje
Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), smatra pak kako se prekovremeni, noćni rad, rad u otežanim uvjetima i rad blagdanima treba definirati, odnosno odrediti kolektivnim pregovaranjem.
"Zakon o radu već godinama propisuje pravo radnika na povećanu plaću, i to za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom. Iznos povećanja obvezan je sastojak ugovora o radu ako nije uređen kolektivnim ugovorom, gdje ga u procesu pregovaranja definiraju sindikat i poslodavac (u pravilu je to za radnika povoljnija opcija jer ne pregovara individualno, pri potpisivanju ugovora o radu), odnosno pravilnikom o radu, gdje ga definira sam poslodavac. Iznos se, dakle, u svakom slučaju mora znati i obvezuje poslodavca.
Zakon o radu namjerno nije definirao koji bi to bio postotak za koji se plaća mora uvećati. Dodaci se, naime, ne uzimaju kao minimalni standard za sve radnike, kao što je to, npr. minimalni broj dana godišnjeg odmora, nego se razumijeva da je to ugovorna stvar u konkretnom odnosu, ovisno o okolnostima.
Rad praznikom i blagdanom može se, primjerice, potpuno drugačije cijeniti s obzirom na to kako i koliko općenito izgleda radno vrijeme kod toga poslodavca, kojim praznikom ili blagdanom se radi i koliko često te radi li se o djelatnosti koja mora raditi praznikom ili se pak radi zbog povećanog profita, u kojem se slučaju postavlja i pitanje podjele tog profita.
Zakon o radu ne može se gledati odvojeno od kolektivnih ugovora, koji trebaju biti primarni način uređivanja radnih odnosa jer su "najbliži" radniku. To se odnosi na sektorske kolektivne ugovore, koji te postotke mogu definirati na razini pojedine industrije i koji se mogu proširiti na sve poslovne subjekte koji u njoj rade, pa onda i one kućne gdje radnici pregovaraju direktno sa svojim poslodavcem", rekao nam je Novosel.
"Posljednjim izmjenama Zakona o radu Vlada je - usprkos i stavovima europskih sindikata koji su upozoravali da je potrebno jačati i razvijati kolektivno pregovaranje, a ne dopustiti da za većinu radnika u Hrvatskoj jedini izvor prava bude njihov ugovorni odnos s poslodavcem i Zakon o radu koji štiti samo osnovna prava – ušla u domenu kolektivnog pregovaranja i samoinicijativno predložila propisivanje minimalnog dodatka za rad nedjeljom.
Što se tiče odredbe o primjerenom plaćanju ostalih dodataka, ona zapravo nema nikakve (dodane) vrijednosti u odnosu na već postojeće rješenje", naglasio je sindikalist.
SSSH se nada da će Hrvatska i zbog Europske direktive, koja od država članica traži da izrade akcijski plan za povećanje pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima na 80 %, ove godine napraviti iskorak u sklapanju sektorskih kolektivnih ugovorima čija bi primjena bila proširena i omogućila radnicima u tim industrijama adekvatna definirana minimalna povećanja plaća.