Ljerka 27 godina radi u varaždinskoj tvornici tekstila. Posljednjih pet za svega 2100 kuna. 'Plaća mi traje dva dana', kaže Ljerka koja prvo plati režije koje iznose 1200 kuna, a posljednja poskupljenja dodatno su pogodila kućni budžet.
Ona i suprug 1200 kuna na mjesec potroše na hranu, ali ne kupuju se delicije. 'Jako loše se hranimo. Dosta povrća jedemo. A što da vam kažem, kupuju se baš kosti, a za šnicle tu i tamo kad je neki praznik i nešto takvoga', kaže Ljerka.
Iako imaju plinske instalacije počeli su se grijati na peć na drva. 'Zbog tog poskupljenja plina i tako grijemo se na drva kroz dan u jednoj prostoriji. Ali kad je jaka zima onda još i plin uključujemo', dodaje Ljerka.
>> Mrsić mijenja mirovinski sustav, hoće li dići minimalac?
Ako što ostane, čuva se za nuždu. 'Možeš biti bolestan trebaš lijekove kupiti. Nemaš za lijekove. Ja sam bila sad bolesna nedugo morala sam si kupiti lijekove. Za sto kuna lijek i to mi je problem', rekla nam je Ljerka koja već dugo preživljava s minimalcem.
Bilo kakav luksuz odavno je prekrižila. 'Ja si ne mogu ni kavu priuštiti. Ja kad idem slučajno u grad ja se bojim da se s nekim sretnem i da idemo na kavu. Bojim se, ne samo ja nego svi mi koji od tih novaca živimo', skromno kaže Ljerka kojoj je teško biti dobro raspoložena. 'Jako sam žalosna, revoltirana, depresivna. Sit gladnome ne vjeruje i nikada ne bude. Da li bude vjerovao meni netko tko ima 40.000 kuna plaću? Da li mi bude vjerovao da mu to pričam? 2000 kuna je nekome džeparac koji ima za kavu', očajna je ova radnica u tekstilnoj industriji, a još je gore, priznaje Ljerka, njezinim kolegicama na poslu koje imaju djecu i moraju plaćati stanarinu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook