Sretan vam Prvi svibanj, dragi radnici.
Navodno u mojoj dobroj, maloj Hrvatskoj još uvijek postoje radnici koji su super zadovoljni zanimanjem kojim se bave, kojima je plaća redovna, kojima se uplaćuju svi doprinosi i koji budućnost gledaju kroz svijetlu optiku.
Navodno još postoje takvi radnici, i obojica su izjavila da se osjećaju dobro uoči velikog praznika rada.
Ostatak radništva se stisnuo kao penzioner prije pregleda prostate, pa čekaju što će se dalje dogoditi.
A dobro biti neće.
Gledam na televiziji vijest kako se u Hrvatskoj već tri mjeseca za redom bilježi porast industrijske proizvodnje. Kako da ne?! Pa to je sasvim logično, kada su valjda sve tvornice pocrkavale, pa kada Jozo iz Ličkog Lešća kupi stroj, i u vlastitom podrumu počne proizvoditi navoje za palete, čitavo gospodarstvo živne za tri do četiri punata.
Iz Karabatić situacije bih se još nekako i izvukao
Isto tako, gledao sam na televiziji kako se ministar gospodarstva ljuti zato što mediji (pa time valjda i ja), pišu crne stvari o hrvatskom gospodarstvom bumu. Gledam čovjeka kako govori, i pitam se je li to neka zajebancija? Što bi trebali pisati? Kako je strani investitori stoje u redu s koferima punim para? Kako ljudi troše sve u šesnaest, toliko su kućni budžeti krcati, baš je moja susjeda, penzionerka s trećeg kata, jučer kupila novi Audi A6 i bundu od rijetke vrste polarne prepelice. Frljim frljim, gospon ministar, mislim, mogu ja tu pisati i o muško ženskim odnosima, ali baš mi se, eto, nekako piše o hrvatskom gospodarskom bumu.
Sretan vam sutrašnji Prvi svibanj, dragi radnici. Sutra ću na telki gledati priloge o dijeljenju besplatnog graha u Maksimiru, i tko zna gdje već ne. Ovoga puta nitko od predstavnika vlastodržaca neće biti izviždan. To je zato što se neće niti pojaviti. Niti to više nema nikakvog smisla.
U što da vjerujemo? U uskrsnuće, jer to je valjda jedino što nam je preostalo
Žilav smo mi narod, preživjet ćemo mi, barem još ovo ljeto. Uskoro kreće sezona produženih vikenda, spoji utorak s petkom, ma da, tko ga šiša, ne možeš ti mene toliko malo platiti koliko malo ja mogu raditi, pa onda Mandžo uvaljuje gol Kamerunu, nacija je u ekstazi, onda će ljetni prilozi s Dnevnika o rekordnom broju furešta, puni se državna blagajna, baba Mandica iz Primoštena uvalila je dva Čeha u sobu iznad garaže, sve će biti super, opet ćemo pobjeđivati.
A onda će doći jesen.
Natrpajte se tog graha koji vam sutra besplatno serviraju, jer čini mi se da ćemo od jeseni jesti govna.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook