Jedno od glavnih pitanja, ali i izvora frustracije prilikom najma stana pitanje je plaćanja pričuve. I često u vezi s tim podstanari i vlasnici stana teško pronađu dogovor. Vlasnici stana žele da taj trošak pokrivaju podstanari, a unajmljivači nisu ni najmanje zadovoljni tom idejom.
Iako je vrlo jasno da pričuva služi za održavanje imovine najmodavca i suvlasničke imovine zgrade za koju bi najmodavac trebao biti odgovoran, kako u konačnici propisuju i zakoni, u praksi se taj trošak često prebacuje na najmoprimca.
Člankom 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definiran je pojam zajedničke pričuve kao temeljni prihod stambene zgrade za potrebe održavanja njezinih zajedničkih dijelova i uređaja. Suvlasnici pričuvu uplaćuju na račun koji se otvara u tu svrhu, a u skladu s određenim godišnjim ili višegodišnjim programom upravljanja.
Dakle, taj Zakon jasno definira da su pričuvu dužni uplaćivati suvlasnici, no Zakon o najmu stanova ne definira je kao javni trošak, već je to pitanje tim zakonom definirano kao pitanje međusobnog dogovora.
Pritom je važno napomenuti da se prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima radi o tzv. javnom teretu, a ne o režijskim, odnosno troškovima stanovanja.
Problem je u tome što iako zakon kaže da je za neplaćanje odgovoran vlasnik stana, isto tako u tom zakonu ne piše mora li to platiti osobno vlasnik stana ili može i netko drugi u njegovo ime, u ovom slučaju podstanar.
Upravitelju zgrade zaduženu za njezino održavanje jedino je bitno da se taj iznos podmiri, a tko će ga podmiriti - manje je bitno.
I tu se često javlja problem da vlasnik stana taj trošak prilikom iznajmljivanja pokušava uvaliti podstanarima. Ako ugovorom nije definirano tko plaća pričuvu, onda je to obveza najmodavca. No ako nema ugovora, a najmoprimac uspostavi praksu plaćanja pričuve, smatrat će se da je tako ugovoreno.
Stoga se podstanar treba pozvati na Zakon prije potpisivanja ugovora ili dogovora o najmu i pri potpisivanju ugovora zahtijevati da pričuvu kao javni teret plaća vlasnik stana. Ako nema ugovora, ne plaćati pričuvu i zahtijevati da tu obvezu podmiri vlasnik temeljem distinkcije između javnog tereta, koji je obveza vlasnika i tekućih troškova, odnosno potrošnje, koja je obveza najmoprimaca.