Nakon priče o povratnici iz Irske koja, razočarana administracijom u Hrvatskoj, planira put povratka na Zeleni Otok, redakciji DNEVNIK.hr-a javio se savjetnik ministra za demografiju Zdenko Štriga.
Dirnula ga je priča jer, kaže, dobro razumije izazove s kojima se suočavaju naši ljudi pri povratku u Hrvatsku.
Zdenko Štriga živio je u Frankfurtu 52 godine, vratio se u Hrvatsku, a sada je jedan od savjetnika ministra za demografiju Ivana Šikića.
"Priča me emotivno pogodila. Radilo se o povratnici iz Irske, čija su iskustva s birokratskim preprekama po povratku u rodni kraj izazvala frustracije koje i osobno poznajem, kao i mnogi drugi koji su se suočili s hrvatskom birokracijom. Njena priča izazvala je veliku reakciju na društvenim mrežama. Suosjećao sam s njom jer se i ja kroz svoj rad svakodnevno susrećem s istim problemima, a ljudi me često zovu i traže savjete ili pomoć", rekao nam je.
Priča ga je rastužila, pa želi dati svoj utjecaj kako bi se stvari popravile i kako povratnici više ne bi imali takva iskustva.
Želi se osobno naći s povratnicom iz Irske te je spreman otići u Zadar kako bi mu ona osobno rekla s čim se suočila pri povratku u Hrvatsku i kako bi se ispričao zbog neugodnosti koje je doživjela, rekao nam je.
Podsjetimo, žena navodi da je tek nakon dva mjeseca boravka u Hrvatskoj uspjela dobiti osobnu iskaznicu, bez koje pak nije uspjela riješiti prebivalište, kao ni prijaviti se za bilo kakav posao, zbog čega je navela da je duboko razočarana u Hrvatsku. Nije bila ni zdravstveno osigurana, a trebala je preglede jer je trudna.
Zbog ljubavi se pristala vratiti iz Irske, no ubrzo je požalila. Doživjela je i negativna iskustva s neugodnim i nepristupačnim službenicama na šalterima, od Zavoda za zapošljavanje, policije, pa do zdravstvenog osiguranja.
Štrigi je žao zbog stresnih iskustava žene, no ona, nažalost, nije jedina, svjesan je Štriga. Upravo je spora i često neugodna birokracija jedan od najvećih problema na koje se žale ne samo povratnici već svi oni koji su otišli iz Hrvatske.
Iskustva povratnika
O iskustvima povratnika, ali i onih koji bježe glavom bez obzira iz Hrvatske, Štriga kaže:
"Svakodnevno primamo dopise podrške za naš rad, ali i pisma u kojima povratnici dijele svoja negativna iskustva, najčešće u vezi s birokratskim preprekama.
Nedavno smo imali primjer mladog bračnog para iz Perua koji je nakon dugotrajnog pokušaja da samostalno ostvari hrvatsko državljanstvo zatražio pomoć naše udruge. Naša intervencija značajno je ubrzala proces, koji je na kraju uspješno završen dobivanjem hrvatskog državljanstva, čime su bili izuzetno zadovoljni.
Hrvatska birokracija, koja svoje korijene vuče iz prijašnjeg sustava, i dalje sputava ljude koji žele legalno i legitimno doprinijeti razvoju države", kaže.
Osim birokracije, ljude na povratak sprečavaju korupcija, nepotizam, ali i to što se u Hrvatskoj ne cijeni sposobnost, već podobnost.
Na pitanje zašto bi se uopće netko želio vratiti u Hrvatsku Štriga ističe važnost domoljublja, veću kvalitetu života u Hrvatskoj, ali i sve lošiju ekonomsku situaciju na Zapadu.
"Vani je sve orijentirano prema kapitalizmu, ovdje se ipak gleda na kvalitetu života. Život je u Hrvatskoj ipak lakši, bez obzira na trom i spor sustav", smatra.
Marshallov plan za Hrvatsku
Kako bi se pomoglo povratnicima, Štriga želi uspostaviti jednu krovnu udrugu/organizaciju koja bi se bavila povratkom iseljenika.
"Krovna udruga trebala bi postati centralno mjesto za sve upite iz cijelog svijeta, bilo od pojedinaca ili drugih udruga, kako bi povratnici dobili točne i pouzdane informacije. Na taj način možemo im pomoći prije nego što se odluče vratiti i stići u Republiku Hrvatsku neorganizirani, čime bismo olakšali proces povratka i smanjili potencijalne frustracije."
Svoj ambiciozni projekt Štriga je nazvao Marshallovim planom za Hrvatsku.
"Mi u projektu Marshallov plan predlažemo Vladi Republike Hrvatske osnivanje centara za dijasporu i ureda diljem svijeta, posebno u regijama s većim brojem naših iseljenika. Tim umreženim sustavom pružili bismo podršku svima koji teže kvalitetnom povratku u svoju domovinu. Jedan od ključnih koraka je osiguranje psihološkog rasterećenja povratnika. Potrebno je uspostaviti instituciju – centar koji će pružati sigurnost i ulijevati povjerenje.
Takav centar mora djelovati kao neovisno tijelo, bez političkog utjecaja, uz nužnu suradnju sa svim relevantnim institucijama. Ključno je da povratnici osjete profesionalnu podršku i sigurnost te da im proces povratka bude jednostavan i bez stresa.
Centri dijaspore u Frankfurtu i Zagrebu mogli bi se baviti svim pitanjima vezanim za dokumentaciju, potražnju smještaja, kupnju stana ili kuće te upis djece u vrtiće i ostala potrebna rješenja, prateći povratnike sve do njihova zadovoljnog povratka.
Također, povratnicima koji se žele poslovno aktivirati u Republici Hrvatskoj centri bi pružali pomoć pri osnivanju tvrtki, ishođenju građevinskih dozvola za izgradnju hala ili tvornica, kao i u potrazi za financijskom podrškom, partnerstvima ili pristupom tržištu."
Važno je i da se šire pozitivne priče, a ne poput ovog negativnog iskustva povratnice iz Irske, naglašava.
"Upravo pomoću takvih centara koji bi povratnike vodili korak po korak po bespućima demokracije izbjegla bi se cijela drama mlade žene koja je požalila svoju odluku o povratku", rekao nam je Štriga zaključno.