Mykhailo Sapiton, zamjenik glavnog urednika ukrajinskog Forbesa, opisao je kako se redakcija snašla u uvjetima rata u Ukrajini. Rekao je da Forbes na početku rata nije imao problem ni s novcem ni s pretplatnicima, nego sa smjerom kojim će ići.
"Mi nismo ratni magazin. Mi se bavimo ekonomijom, tehnologijom, inovacijama, a nema puno inoviranja jednom kada bombe počnu padati", objasnio je Sapiton tijekom predavanja na DigitalPUB-u, konferenciji o digitalnom marketingu, oglašavanju i medijima koju je u Zagrebu organizirala Hrvatska udruga digitalnih izdavača.
Otkazali su izdanje Forbesa za siječanj i veljaču – izdanje koje je već bilo na putu prema tiskari – i odlučili su napraviti posebno ratno izdanje.
"Prvih dana invazije smo bili dezorijentirani. Priče smo tražili na željezničkim i autobusnim stanicama, na ulici. Iznenadilo me što nitko nije govorio da će prestati raditi. U tim uvjetima to je bila jedina utvrda normalnosti koja je ostala čitava kada se sve rušilo", rekao je Sapiton.
"Bio je izazov očuvati mentalno zdravlje tima. Neprekidno su pratili vijesti, pisali, telefonirali, pričali s jednim pa drugim izvorom. Bila je to teška situacija koju nismo očekivali", pojasnio je.
To se posebno izdanje nije fokusiralo samo na vojnu strategiju i geopolitičke kalkulacije. Skupljale su se priče volontera, ljudi koji prikupljaju novac i druge oblike pomoći za Ukrajinu, kao i priče tvrtki koje su bile prisiljene prilagoditi se izvanrednim uvjetima.
"Naš glavni izazov je bio kako napraviti izdanje koje će se moći čitati i danas i tijekom narednih mjeseci. Napravili smo i izdanje na engleskom koje smo poslali američkim i europskim političarima kako bi vidjeli tko se sve bori za Ukrajinu", istaknuo je.
Pokušaj obraćanja običnim Rusima
Kako bi pokušali potaknuti ruske građane da se usprotive invaziji na Ukrajinu, ili da im barem omoguće da o njoj mogu više saznati iz izvora koji nisu ruski, Forbes je uspostavio razne izvore informacija o ratu. Međutim, istaknuo je Sapiton, taj se projekt pokazao neuspjelim.
"Nikoga nije briga. Rusku publiku nije briga i oni ovaj rat vide kao manju neugodnost: rubalj je pao, neke su granice zatvorene. Oni ne vide ukrajinske gubitke, nego ruske dobitke", rekao je.
Smatra da većina Rusa vjeruje u službenu propagandu, a pitanje je samo u kolikoj mjeri. Zbog toga nisu bili zainteresirani za Forbes na ruskom jeziku, a proturatni prosvjedi brzo su ugašeni ili je za njih nestalo volje.
"Nismo tužni, nismo iznenađeni, ali smo se nadali da će se u Rusiji nešto dogoditi. Možda neki antiratni pokret, ali to se nije dogodilo. Ukrajinci i ukrajinski novinari su umorni od objašnjavanja stvari Rusiji. Postavlja se pitanja može li se išta napraviti. Mi to nismo uspjeli", rekao je.
Njegovo iskustvo rata
Nakon predavanja na konferenciji, Sapiton je za DNEVNIK.hr detaljnije ispričao kako je bilo raditi tijekom invazije. Osim toga, ispričao je i kako je izgledao prvi dan rata.
"Probudio sam se u ujutro i vidio da je rat počeo. Otišao sam po namirnice i vidio sam da neki građevinari među sobom pričaju trebaju li zbog rata lijevati beton. Nazvali su šefa i njega pitali što da rade. Dan kasnije smo iz Kijeva vidjeli eksplozije. Tada je postalo realno", rekao je Sapiton.
Iako je muškarcima starosti od 18 do 60 godina zabranjen izlazak iz države, Sapiton zbog slabog vida nije imao obavezu pristupanja vojsci. Ukrajinu je napustio sa svojom djevojkom te stigao do Finske.
"Definitivno ću se vratiti u slobodnu Ukrajinu. Poznat je citat da je zanimljivo proučavati povijesna događanja, ali da ih je uznemirujuće proživljavati. Ne želite proživljavati velike financijske krize, revolucije. Vjerujte mi da ne želite proživljavati rat, koliko god se ta ideja činila uzbudljivom", rekao je Sapiton.
"Zanimljivo je jer vam nije jasno zašto toliko toga prolazite. Rođen samo sedam godina nakon ukrajinske neovisnosti, a vidio sam toliko revolucija, borbi i ratova. Mi smo jedna nesretna zemlja", zaključio je.