Šest bombardera B-26 ukrašenih kubanskim bojama u jeku Hladnog rata kreće iz Nikaragve u napad na kubanske zračne baze. CIA vjeruje da su uništili Castrove zračne snage.
Dan poslije, na pokopu sedmero žrtava bombardiranja, Fidel Castro objavljuje: "Imperijalisti nam ne mogu oprostiti trijumf socijalističke revolucije pred nosom SAD-a".
Bio je to prvi put da Castro svoju revoluciju proziva "socijalističkom", što će s vremenom postati očiglednija činjenica.
Oko 1400 kubanskih protivnika Castra iz "Brigade 2506", treniranih u tajnim kampovima CIA-e, iskrcavaju se 17. travnja u Zaljevu svinja, 200 kilometara južno od Havane.
Osam brodova kreće u utvrđivanje položaja na kopnu, no devet zrakoplova koji su preostali od Castrovih zračnih snaga napadaju jedan brod te potapaju drugi, pa se ostala plovila vraćaju na otvoreno more.
Castrovi zrakoplovi T-33 ruše i dva B-26 bombardera, ubivši pritom četiri američka pilota, te izgubivši četiri zrakoplova.
Element iznenađenja na kopnu ubrzo nestaje. Invazija je bila "javna tajna", rekao je tada ministar unutrašnjih poslova Ramiro Valdes dok se 200 tisuća pripadnika paravojnih postrojbi pripremalo za bitku.
Castro stiže na mjesto događaja kako bio vodio operaciju tijekom žestokih borbi koje su trajale dva dana.
Predaja protivnika
Castrovi protivnici koji su ostali bez vojne podrške predaju se 19. travnja. Zarobljeno je njih 1189, od kojih je 107 ubijeno tijekom borbe. Castrove snage izgubile su 161 čovjeka.
U državnoj policijskoj čistki koja je uslijedila uhićeno je oko 100 tisuća Kubanaca, od kojih je 30 tisuća u Havani.
Pritvorene borce pokazuje se na televiziji. Petero njih bit će smaknuto, devetero osuđeno na 30 godina zatvora, a ostali su oslobođeni u studenom 1962. u zamjenu za 53 milijuna dolara vrijedne lijekove i hranu.
Castro slavi svoju pobjedu u Havani, a Washington to smatra katastrofom.
Povjesničari tvrde kako je John F. Kennedy unaprijed osudio tu operaciju na neuspjeh jer joj je odbio dati vojnu potporu. Ubijen je samo dvije godine kasnije, 1963. (Hina)