Kako navodi Iljkić, prva je neistina - nije referendum o ćirilici, nego o usklađivanju hrvatskog zakona s onim većine najrazvijenijih država u Europskoj uniji. Tim se promjenama ne mijenjaju prava manjina, nego se ona primjenjuju u mjestima u kojima je 50 posto stanovništva druge nacionalnosti, objašnjava Iljkić namjeru referenduma navodeći kako manjine u Hrvatskoj svoja prava mogu ostvariti na trima razinama - kroz Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, međudržavne ugovore (Italija - Hrvatska u odnosu prema Istri) i lokalni statut (Česi u Daruvaru). Predloženom promjenom mijenja se samo uvjet za ostvarivanje prava po prvoj osnovi – samom Ustavnom zakonu – to znači da se za manjine čije je predmetno pravo regulirano međunarodnim ugovorom (Talijani) ili lokalnim statutom (Česi u Daruvaru) ništa neće promijeniti, tvrdi Iljkić.
Nije točno ni da se referendumom uskraćuju prava manjinama Iljkić tvrdi kako bi pravo na ravnopravnu službenu upotrebu jezika ostalo "istog opsega, ali bi se predloženom izmjenom promijenio uvjet za ostvarivanje toga prava (postotak koji manjina treba činiti u gradu ili općini)".
VIDEO Stožeraši, uz podršku Ćire Blaževića, predali potpise u Sabor
Iljkić također netočnim ocjenjuje navode po kojima su prava nacionalnih manjina na jezik i pismo stečena i po kojima se kao takva ne mogu mjenjati. Navodi da se Ustavni zakon temelji na europskoj Okvirnoj konvenciji o zaštiti nacionalnih manjina, a koja glede ravnopravne službene uporabe jezika nacionalne manjine propisuje dva uvjeta: postojanje stvarne potrebe i zahtjev manjine s tim da iz konvencije ne proistječe da se jednom postavljeni kriteriji, uz iznimku mjere namjernog preseljenja stanovništva, ne bi mogli postrožiti ili ublažiti.
Izmjena bi bila protivna ugovorima potpisanima s EU i izazvala bi krizu, poput 'Lex Perković', četvrta je "neistina" koju Iljkić opovrgava navodeći pritom kako Ugovor o pristupanju RH EU sadržava mnoge odredbe, primjerice o ribarstvu, poljoprivredi i carini, ili npr. pravosudnoj suradnji u kaznenim predmetima, ali nema odredaba o ravnopravnoj uporabi jezika manjina i postotcima.
Uostalom, kako bi takve odredbe i moglo biti kada Francuska, jedna od najvažnijih članica EU, konvenciju koja to pravo jamči, nije niti potpisala, a Luksemburg i Belgija nisu je ratificirali, tvrdi Iljkić opovrgavajući i tvrdnju da manjina stječe pravo na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma tek kada postane većina.
"Manjina stječe pravo na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma tek kada postane većina" - sljedeća je netočnost.
"Je li neka zajednica manjinska ili nije, određuje se s obzirom na njezin udio u ukupnom stanovništvu države. Ako je pak riječ o matematici i logici, onda je izlišno uopće, a pogotovo javno polemizirati s premijerom, ministricom vanjskih poslova i gospodinom Pusićem o tome je li 50 veće od '50' ili je jednako, kako tvrdimo mi", navodi se u priopćenju.
Dvojbu o tome je li referendumsko pitanje moglo i trebalo biti drugačije formulirano i usmjereno samo na Vukovar, Iljkić objašnjava tako da Ustav ne pruža osnovu da se Vukovar i druga u agresiji stradala područja izdvoje od primjene zakona zbog boli i patnji njihovih stanovnika, pijeteta prema žrtvama i sličnih razloga.
"Da se pitanje formuliralo na način da se samo izdvaja Vukovar, to bi bilo diskriminatorno prema manjinama u Vukovaru, što nismo željeli, a držimo također da Ustavni sud vjerojatno to ne bi ni dopustio. Smatramo da je pitanje posebnog statusa Vukovara primjerenije rješavati u Saboru, što smo usmeno i pisanim putem i zatražili", objašnjava Vlado Iljkić u posljednjoj, šestoj točki današnjeg priopćenja.(Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook