Očajni radnici Diokija

'Volio bih da napokon jedan ministar u ovoj državi lupi šakom o stol'

Slika nije dostupna
Drama radnika Diokija koji na 50 metara visokoj proizvodnoj platformi štrajkaju glađu ne prestaje. Iako ih snaga polako izdaje, kažu da s opasne skele ne silaze dok ne dobiju 6 neisplaćenih plaća i dok vjerovnici Diokija ne postignu dogovor o njihovoj budućnosti.

Na opasno visokoj platformi proveli su život sada se na njima bore da ga dostojanstveno nastave. Ministarstvo zdravlja poslalo je svoje ljude da provjere radnike. Ubrzo je stigla i Hitna pomoć. Kao najodgovornijeg za svoju kalvariju radnici prozivaju vlasnika Diokija Roberta Ježića.

'Volio bih da napokon jedan ministar u ovoj hrvatskoj državi lupi šakom o stol i donese odluku u interesu radnika Hrvatske. Znači da napokon netko donese poštenu odluku i da radnik u Hrvatskoj bude plaćen', kazao je jedan od radnika Diokija.

>> Radnici Diokija štrajkaju glađu: 'Nije me ubio srpski metak, sada me ubijaju s papirima'

Direktorica Diokija tvrdi da tvrtka ima jak potencijal da opstane.

'Procijenjena vrijednost društva je 2,5 milijarde kuna, a obveze su preko jedne milijarde. Ključ je da sve zainteresirane stranke, tu mislim na naše vjerovnike naravno, uz pomoć i podršku države dođu do dogovora', kazala je Vidonija Miletić Plukavec, direktorica Diokija u ostavci.

Sutra bi u ministarstvu gospodarstva trebao biti održan novi sastanak vjerovnika o restruktiriranju ove privatne tvrtke kojoj je Robert Ježić i formalno dalje većinski vlasnik.

'Pod vlasničkim restrukturiranjem mislimo prvenstverno na zamjenu dugova za vlasničke udjele. Na taj način dobili bi društvo koje ima izmjenjenu vlasničku strukturu', pojasnila je direktorica.

Dogovor o preuzimanju tvrtke trebali bi postići HEP, INA i banke kojima je Dioki najviše dužan.


Opstanak ove tvrtke nije bitan samo za njegovih 450 radnika već i za ukupnu kemijsku industriju Hrvatske kojoj je upravo ova tvrtka bila jedna od glavnih izvoznih stupova. Jesu li Dioki dotukle razlike u cijeni nafte, pogrešne poslovne odluke ili namjerno izvlačenje novca radnicima više i nije toliko bitno. Žele samo nastavak proizvodnje i svojih života.