Iz Slavonskog Broda svoju nam je pjesmu poslala Barica Šljivarić. Napisala ju je, kaže, nakon što je na televiziji vidjela kolonu prognanih kako napušta Vukovar.
'Ima jedna cesta u ravnici,
cesta koja vodi u krilo moga grada.
odavno njome nisam hodila
ali znam da još postoji.
Iako zarasla, znam
da me svaki njen trn
i korov zove i čeka.
I danas
kao nikada do sada.
Znam,
da ću tom cestom
u svoj Vukovar !'
Pjesmu nam je poslao i Mislav, učenik OŠ Stenjevec u Zagrebu.
Vukovare
E moj Vukovare, Heroju Grade,
svatko se sjeća kad tvoje ime pade.
No iako si razrušen bio
svatko se s tobom ponosio.
Jer tvoja je hrabrost
i žrtva na oltaru Domovine
veća nego svaka stvar i biće,
bila je i uvijek opjevana bit´će.
Vukovare, ti razrušen više nisi,
al tvoja žrtva í dalje puni moje misli
i topot slavonski se čuje dok se nebo plavi,
proklet bio tko Tebe zaboravi!
Stigla nam je i pjesma 13-godišnje Matee Pisačić iz Osijeka koju nam je poslala njezina majka. 'Nakon terenske nastave, koju su imali u Vukovaru 8.11.2011., puna je dojmova i tako je nastala ova pjesma koju vam šaljem', poručila je.
O, Vukovare
O, Vukovare, bio si mirni grad, pun ljudi, djece i cvijeća,
a sada na grobljima tvojim, gori puno svijeća.
O, Vukovare, koliko su se ljudi za tebe krvlju borili
dok u zlim neprijateljima, plameni ljubavi nisu gorili.
O, Vukovare, u tebi se napetost i tuga osjetila u zraku,
a samo su se veseli dječji snovi snivali u mraku.
O, Vukovaru, ti ljepotu grada kriješ
i u ružnim uspomenama bdiješ.
O, Vukovare, nad tobom je sada mirno zvjezdano nebo u noći,
nadam se da tebi više nikakav rat neće doći.
'Iz zahvalnosti, ljubavi i sjete za napaćeni Vukovar i cijelu Hrvatsku šaljem vam par stihova iz Dalmacije', napisala nam je Anđelka Drnas iz Mravinaca, istočno od Solina.
DUNAVSKE VODE
Ljubav živi za te Vukovare
i dunavske vode plave
neće prestat, neće
i kad sudba odvede me dalje.
Kraj Dunava osta mladost moja
bijela čista, kao bijela boja,
sad daleko starost prevladava
plavu boju još mi srce sanja
plave vode mutili su zlobni,
al' ih vali odnili niz vodu,
odnijeli ih da isperu zlobu
da se nikad ne vrate Dunavu.
Dunav živi još u srcu mome.
Plavi hladni, da ispere tugu boli
Vukovare!
Pjesmu je poslala i Karolina Čelig Uldrijan iz Našica.
HRABRI LJUDI
Vratiti ću se,
da još jednom prošetam tvojim ulicama,
da slušam cvrkut ptica u krošnjama drveća,
da smijem se djeci što trče po cesti.
Tvojim ulicama, ulicama bez potoka krvi,
bez zvukova bola.
Jer, odvedoše me,
odvedoše me tog hladnog studenskog dana
krvavom cestom u mrak.
Odvedoše me, a nije bilo vrijeme za šetnju tih dana,
ni ptica, ni djece, ni sunca.
al, vratiti ću se.
Dok i u jednom srcu svjetlo ljubavi gori
ja biti ću tu, svjetlo ljubavi,
za Tebe moj Grade.