Ljubičina kći imala je 16 godina kad ju je na cesti ubio Srđan Mlađan, višestruki ubojica. Biserkina Sandra umrla je prije manje od 4 mjeseca od neizlječive bolesti. Te dvije majke umjesto da se predaju tuzi (na koju imaju apsolutno pravo) i umjesto da se po cijele dane pitaju: zašto baš mojoj obitelji (na što imaju apsolutno pravo), one su skupile snagu i krenule dalje, u borbu za živote drugih. 13 godina prošlo je otkako je Srđan Mlađan ubio Ljubičinu kćer Elizabetu.
>> Jednomjesečni pritvor za napadače na Miroslava Tunjića
>> Poruka suda: Napadačima na Luku Ritza se nije sudilo za ubojstvo
Duga istraga, mjeseci bez uhićenja, mučno suđenje, besane noći, povratak na posao, opstanak obitelji – sve su to bitke u kojima je bila sama s obitelji. 'Nemate pravo na odvjetnika, nemate pravo na nikakvu pravnu ni psihološku pomoć, prepušteni ste sami sebi', tako svoje iskustvo od smrti kćeri opisuje za magazin Provjereno Ljubica. Zato je osnovala Udrugu koja može pomoći žrtvama kriminala - odgovoriti na njihova pitanja, slušati njihove strahove, ali i platiti odvjetnika, zahtijevati promjenu zakona.
Svatko može pridonijeti
Učiteljica hrvatskog jezika tako je postala ambasador žrtava kriminala. 'Svatko može pridonijeti da bi se nešto popravilo, da bi se pomaknulo sve s mrtve točke', kaže Nenad, trenutačni predsjednik Udruge za pravnu pomoć obiteljima žrtava kriminala koju je osnovala Ljubica Šubić. Ona je bila i u Saboru, poslala je nebrojeno dopisa, napisala stranice i stranice govora. Rezultati rada udruge teško su mjerljivi jer su ipak najveće napore uložili u prevenciju, u rad s djecom. 'Obišli smo 42 škole u Sisačko-moslavačkoj županiji' – kaže Ljubica koja je danas počasna predsjednica Udruge.
Nenad je samo dio tima koji nastavlja Ljubičin posao i to s budžetom od 16 tisuća kuna na godinu. Za plaćanje odvjetnika svojim članovima više nemaju novca jer sve kune troše na obilaske škola tj. prevenciju nasilja. Ona im je jedan od dva glavna cilja. Drugi je – promjena kaznenog zakona. 'Udruga se zalaže za doživotni zatvor, ali samo onim najtežim slučajevima kao što je Srđan Mlađan koji je ubio 3 osobe, koji je učinio 12 kaznenih djela i koji se nije nimalo pokajao za to. Za moju Elizabetu je osuđen samo 10 godina. A Elizabeta ni za 10, ni za 20, ni za 100 godina neće biti na ovome svijetu koji je toliko voljela.
Zaklada koja će se boriti za umiruće osobe
Ljubica u Petrinji, a Biserka u Kutini pokušavaju napraviti velike promjene. 'To je u sjećanje na moju kćer, a tako će ona za mene uvijek ostati živa', kaže Biserka koja pokušava registrirati Zakladu koja će nositi ime njezine kćeri, Sandre Stojić. Tko ju je poznavao, nikad je neće zaboraviti. Sandra Stojić voljela je život i sve što s njime ide. Neizlječiva bolest brzo je napredovala, a Sandra je gubila slobodu hodanja i pričanja. I kad joj je bilo najteže, morala je biti našminkana. Nalakiranih noktiju. Lijepo počešljana. S očupanim obrvama i depiliranim nogama.
Nemate pravo na odvjetnika, nemate pravo na nikakvu pravnu ni psihološku pomoć, prepušteni ste sami sebi Obitelj nije imala tu povlasticu da se jedino i isključivo brinu o njoj. Već su se doslovno trebali boriti: za lijekove, fizikalnu terapiju, pomoć u kući. Zaklada Sandra Stojić borit će se za umiruće osobe. Točnije, za njihovo pravo da do kraja budu okruženi najbližima i da pri tome imaju stručnu njegu. U Hrvatskoj postoje ustanove za takvu skrb, ali određene prepreke ne dopuštaju da uz takvu njegu teško bolesni do kraja mogu ostati s obitelji.
Popikavanje na zakone
'Možda je to moj oproštaj s njom, ja to tako kažem, iako sam svjesna da taj oproštaj definitivan neće biti nikad. I zato želim da živi u drugim ljudima. Zato želim da jednog dana ime Sandre Stojić bude povezano uz palijativnu skrb u obitelji. Nešto što svakom čovjeku treba i što mu treba osigurati život dostojan čovjeka do njegovog samog kraja', tako o svojim razlozima aktivnosti brzo nakon Sandrine smrti objašnjava Biserka. Njezina rođakinja Suzana u Njemačkoj je skrbila o teško bolesnima. Sada se s Biserkom bori da bi stavili Zakladu na noge. 'Na zakone se popikavamo, ali želimo se izboriti da se promijene, jer ograničavaju neke stvari', kaže Suzana o problemima na koje nailaze.
'Biserka, kad joj je svega dosta, zna tu leći, da odmori svoje živce, napuni baterije i onda ide dalje. Ali onda ide još snažnije nego prije', sa smijehom opisuje Suzana. Biserkino iskustvo sa Sandrom najbolje ju je pripremilo za borbu u ime svih koji se nađu u sličnoj situaciji. 'Borite se s nečim, gubite jako puno vremena na raznim komisijama, odobrenjima, a bolesni ljudi nemaju vremena čekati', kaže Biserka. Voljela bi da je mogla biti uz kćer u njezinim zadnjim danima, umjesto na telefonu s liječnicima i činovnicima u državnim upravama. Da je mogla biti odmorna i naspavana, umjesto kronično izmorena jer je za Sandru bila i medicinska sestra, 24 sata za sve što joj treba, a za što drugi završavaju školu.
'Nitko ne smije ubijeati pa tako niti maloljetnici'
Ove dvije majke svoju su bol pretočile u snagu kojom se bore za velike promjene. Elizabetin ubojica će za 17 godina izaći iz zatvora. Njezina majka Ljubica kaže da je pristala razgovarati s ekipom Provjerenog kako bi upozorila cijelu Hrvatsku. 'Ne smijemo dozvoliti nikome da ubije, pa ni maloljetnicima. Njih zaista treba najprije odgajati s punom ljubavlju i pažnjom, a zatim, ako to ne pomaže, trebaju podnijeti represivne mjere i roditelji i djeca. Teško je ne razmišljati što bi bilo da je sustav istog mišljenja. Bismo li znali za ime Luke Ritza? Ili bi on sada bio još jedan od zagrebačkih studenata? Bi li do nas došla vijest o smrti mladog Miroslava iz Županje? Ili bi i on sada čitao ovu priču? Priču dviju majki koju cijela Hrvatska treba čuti. Ili barem oni koji im u njihovoj borbi mogu pomoći.