Udomitelji koji su gotovo dvije godine skrbili o djevojčici na uskrsno jutro dobili su priliku osobno ju posjetiti. Kod njih je došla kada je imala tri mjeseca te je prije nego je napunila dvije godine, vraćena biološkim roditeljima.
''Pozdravili smo se s našim anđelom, dotaknuli smo je posljednji put. Nekako smo našli mir kao da nam je poslala poruku da više ne plačemo. Ono malo tijelo što smo vidjeli, nije tijelo naše djevojčice. Liječniku smo pokazali njene fotografije, ni on nije mogao vjerovati da je to naša curica'', rekao je bivši udomitelj.
Shrvani od tuge, kroz jecaj još uvijek ne mogu vjerovati što se zbilo. ''Anđeo naš spava, spava beba naša'', ponavljali su. S njom su bili vrlo kratko, dvije do tri minute, kažu. ''Da je barem oči mogla otvoriti da nas vidi. Pitam se je li osjetila moju ruku'', govori udomiteljica kroz suze za 24sata.
''Da smo znali... Ne bi je dali pa makar u zatvoru završili. Kud smo je dali'', neutješno je govorila udomiteljica. Svima se uvukla pod kožu, objašnjavaju. Bila je bistro i pametno dijete. ''Govorio sam joj, ti ćeš meni ići na fakultet'', objasnio je udomitelj.
Bivši udomitelj jučer je za Dnevnik Nove TV kazao: "Ja sam se sakrio kad su je odvodili. Ja sam se sakrio, nisam je mogao gledati kad su ju odvodili, oni su rekli da ona mora ići i gotovo, ja nisam mogao, ona bi i mene gledala, ona ne bi otišla, ja sam se morao sakriti, i supruga. Samo da nas ne vidi. Da bude djetetu najlakše, kad već mora, reko, da joj bude što lakše.''