Kopački rit biser je Baranje između Dunava i Drave. Najveće mrijestilište riba i ptičji rezervat u Hrvatskoj, ali prije svega oaza mira i tišine koju tek ponekad prekine lepet ptičjih krila.
Raj je to za snimatelje u lovu na prekrasne kadrove, šarena pera i sat biologije, pogotovo za djecu – iz vode izranja bogatstvo flore i faune.
Povratak vrlo posebnih, ali i uvijek dobrodošlih gostiju
Nije stoga čudo što je Kopački rit oborio rekord u broju posjetitelja. I to ne samo unatrag dvije godine koronakrize, već ima i 13 posto više prihoda od najunosnije 2019. godine, a plan je ploviti i dalje, pa kad se umorite, red je za okrepu i odmor.
No ne vraćaju se u Baranju samo turisti. Osim jelena vraćaju se i jedni zaboravljeni, ali uvijek dobrodošli gosti. Osim ptica, riba, vodozemaca, gmazova, jedno vrijeme ih nije bilo, ali prije dvadesetak godina u Kopački rit vratili su se i dabrovi.
This browser does not support the video element.
''Sve su u životu napravili neiskusni ljudi, trenutak prije nego što su postali iskusni''
Osim Kopačkog rita i Baranje, i Osijek ima puno toga što može ponuditi, a jedno od prvih mjesta na koje u grad na Dravi dolaze turisti stara je gradska jezgra, poznata Tvrđa, iz koje se za Dnevnik Nove TV javio reporter Tin Kovačić razgovarajući s turističkim radnikom Vladimirom Poznićem.
''Sve su u životu napravili neiskusni ljudi, trenutak prije nego što su postali iskusni'', omiljena je Poznićeva izreka kojom je započeo priču o tome kako je sa suprugom krenuo u svojevrsnu avanturu kojom dočekuje goste u osječkoj Tvrđi.
Dio toga je i poseban način života u Osijeku i Baranji, gradu koji nudi puno kulture, kreativnosti i povijesti, a fantastična je i okolina – gastronomija uz prirodu te sve u svemu – pozitivan duh zbog kojeg je iz Osijeka teško otići, a još teže ne vratiti mu se. Mnogi stoga sve manje odlaze, a turisti sve više dolaze.