Croatia Bus zasigurno je jedna od najvećih farsi privatizacije. Tvrtka koja je zapošljavala tri tisuće ljudi nakon dolaska Leona Sulića, uništena je i opljačkana, a radnici su ostali bez plaća. Za sve što je učinio odležao je tek nekoliko godina, a ovih je dana tisućama hrvatskih obitelji njegovo ime opet probudilo stare traume jer Leon Sulić nikad u cijelosti neće odslužiti zatvorsku kaznu zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju.
'Ja kad sam čuo, tog trena kad je gospodin Leon Sulić pomilovan. Nisam mogao spavati, zato što mi koji smo radili u Croatia Busu nismo spavali sto dana i sto noći', rekao je Marijan Borac, bivši vozač Croatia Busa.
'Šokira te kad vidiš sad ustvari što se desilo, nakon svega toga, nakon sve te borbe njihove, i svega tog odricanja i života, na kraju se dogodi, eto, da se njega pomiluje. Zašto? Radi čega? To valjda samo oni gore znaju', kazala je supruga bivšeg vozača Croatia Busa, Nada Borac.
Te dane i noći radnici su proveli štrajkajući kako bi upozorili na kriminal koji je tvrtku odveo u propast, a njih na ulicu. Iako su se njihovi zahtjevi gotovo podudarali s tužbom koju je podiglo Državno odvjetništvo, nije se dogodilo apsolutno ništa.
'Njemu je u susret izlazila i državna vlast za vrijeme HDZ-a, onih prvih deset godina, i državna vlast za vrijeme Ivice Račana, onda mu je recimo zagrebačka Policijska uprava krivotvorila dozvole za stare autobuse, a davali su mu prometne dozvole kao da su novi autobusi itd. Ja sam to iznosio javno na tiskovnim konferencijama. Jednom me g. Sulić napao pa sam mu rekao nek podnese kaznenu prijavu ili privatnu tužbu protiv mene ako je neistina', kaže Tomislav Jelić, bivši zastupnik Gradske skupštine grada Zagreba.
Prema pisanjima tadašnjih medija Sulićeve veze sezale su do samog političkog vrha. U vrijeme bogaćenja osobe koju će povijest zapamtiti kao pljačkaša Hrvatske, okolnosti pod kojima je vlasnik fotokopirnice iz predgrađa postao vodećim čovjekom najveće autoprijevozničke tvrtke u zemlji, nisu bile važne.
U trenutku 65. dana štrajka radnika, Sulićev sin Trpimir, njihov očajnički potez naziva ovako: 'To je u principu ništa drugo nego ono što su srpski agresori napravili '91., '90., balvan revoluciju, jer stati zablokirat privatnu imovinu, bez obzira radi li se o privatnoj ili fizičkoj osobi, zablokirati privatnu imovinu, znači rad, pravo na rad, što je ustavno pravo svakog čovjeka u državi, to je nešto što mogu smatrati kriminalnim' (Trpimir Frane Sulić, 2002. godine).
U trenutku ove šokantne izjave mladog nasljednika, otkaze je dobilo već više od 2 ,5 tisuća radnika. Kada je već bilo kasno, iz Croatia Busa je nestalo današnjih 7,5 milijuna eura. Gotovo 3.000 obitelji ostale su bez kruha.
Tri godine nakon štrajka, Sulić je nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora, nakon čega nestaje iz Hrvatske, a INTERPOL izdaje međunarodnu tjeralicu. Na žalost gospodin Sulić je jedan od rijetkih koji je pravomoćno osuđen zbog kriminala u privatizaciji i pretvorbi, takvih kao što je Sulić u Hrvatskoj ima na desetke. Zašto oni nisu kažnjeni, to je pak posebno pitanje
Leon Sulić 2007. se vratio u Hrvatsku, nakon ponovljenog suđenja, odslužio je ukupno pet godina. U međuvremenu je dobio još dvije godine bezuvjetnog zatvora, za protupravno stjecanje stana na Horvaćanskoj. Tijekom odsluženja premješten je iz Lepoglave u poluotvoreni zatvor u Vukomerecu. Interna istraga otkrila je nepravilnosti u zabilješkama jednog inspektora.
'Postoji zabilježba da g.Sulić ima premještaj u Zagreb, a ne na poluotvoreni dio u Vukomercu, tako da je to ostavilo jedan gorak okus, navodno je to dopisala kolegica koja je vodila premještaje', kazao je Miroslav Mihoci, tadašnji V.D.ravnatelja Uprave za zatvorski sustav.
Spomenuta gospođa rekla nam je da radi za MUP i ne smije davati izjave bez dozvole. Zahtjev za Sulićevim pomilovanjem dva puta je došao na stol bivšeg ministar pravosuđa. Oba puta dao je negativno mišljenje.
'Sukladno zakonu kakav jest nije bilo elemenata za pomilovanje, kako smo ga mi gledali. S jedne strane nije nadoknađena šteta, osoba je bila više puta u bijegu, radi se po meni o vrlo teškom djelu, vode se i drugi kazneni postupci ili su se vodili, dakle čitav niz okolnosti koje bi vodile protiv pomilovanja', rekao je bivši ministar pravosuđa, Orsat Miljenić.
Ipak, Sulić i danas, čini se, ima prijatelje koji ga nisu zaboravili. Nakon što su mediji analizirali popis pomilovanih isplivalo je još nekoliko upitnih pomilovanja. U međuvremenu je njegov sin obnovio vilu u Štoosovoj u kojoj sada živi cijela obitelj. Pokušali smo stupiti u kontakt s njima, no odbili su svaki razgovor.
'Bio je 22 mjeseca u zatvoru, preostalo mu je još osam mjeseci. Nekoliko teških bolesti, otac dvoje djece. A bio sam i sentimentalno vezan, bio je prijatelj mog pokojnog sina tako sam ja preporučio nekim članovima Komisije da ga pomiluju', rekao je Vladimir Šeks, bivši savjetnik predsjednice RH kojega je intervencija za pomilovanje njegova bivšeg suradnika Vanju Goldbergera stajala savjetničkog mjesta.
Na popisu 25 pomilovanih, nalazi se i Danko Seiter. On je kao član uprave Karlovačke banke oprostio dug Nikoli Hanželu, najvećem donatoru u predsjedničinoj izbornoj kampanji. Ona tvrdi da ne zna tko su joj donatori.
Šeksa je smijenila, Povjerenstvo raspustila, a svoju odgovornost, jer ipak je riječ o njezinoj diskrecijskoj odluci, predsjednica ne spominje. Pomilovanje Leona Sulića Povjerenstvo je obrazložilo njegovim zdravstvenim stanjem.
'U ovom trenutku, siguran sam u zatvorima ima i bolesnijih ljudi nego što je on, s jedne strane, a s druge, svaki bolesnik kad ulazi u zatvor se zdravstveno pregleda i ako ne može iz nekog razloga izdržavati kaznu postoji Institut prekida izdržavanja kazne i to se primjenjuje u stotinama slučajeva', kazao je bivši ministar Miljenić.
Što je ekipa Provjerenog još doznala, pogledajte u PRILOGU.