Odrastanje je svima poznato, nerijetko za mnoge izazovno, a nekima dodatno zahtjevno. Biti roditelj nije jednostavno, a u slučaju osoba oboljelih od psihičkih bolesti posebno je težak zadatak.
Stručnjaci upozoravaju da je znanje o specifičnim potrebama psihički oboljelih pacijenata koji su roditelji još uvijek nedovoljno, a Europsko udruženje obitelji psihički oboljelih (EUFAMI) govori i o velikoj tamnoj brojci djece i mladih koju nazivaju nevidljivom djecom.
Iako djeca i mladi, čiji su roditelji psihički oboljele osobe, čine dio predškolskog, školskog, zdravstvenog i sustava socijalne skrbi, ali i onog primarnog obiteljskog, nerijetko ne dobivaju skrb i pomoć zajednice kojima bi se odgovorilo na njihove potrebe, upozorava psihoterapeutkinja Mirta Vranko u tekstu na portalu Pukotine o nevidljivoj djeci.
''Neka djeca uopće ne znaju da su im roditelji bolesni''
Mladi koji odrastaju s psihički oboljelim roditeljima, napominje, trude se adaptirati na situaciju, a nerijetko se suočavaju s brojnim teškoćama kao što su tjeskobni osjećaji za budućnost, otežana relaksacija, strah od bolesti, osjećaj prevelike odgovornosti. Također, u nekim je obiteljima prisutna šutnja pa neka djeca uopće nemaju informaciju o bolesti roditelja.
''Vrlo je bitno osvijestiti da bolest roditelja nije tabu tema oko koje se gradi osjećaj srama ili krivnje jer bolest nitko nije svjesno odabrao'', naglašava Vranko i pita: ''Jesmo li kao društvo osvijestili svakodnevnu prisutnost ove djece i mladih u našoj zajednici? Budući da djeca roditelja s psihičkim bolestima predstavljaju više od jedne trećine sve djece svijeta, možemo slobodno reći kako je riječ o jednom od vodećih javnozdravstvenih problema koji zaslužuje biti prioritetom javnozdravstvene politike''.
''Nažalost, psihička bolest roditelja može biti okidač za siromaštvo, izolaciju, strah, separacijsku anksioznost, obiteljske nesuglasice, roditeljske konflikte međusobno, teškoće u obrazovanju djece, nedostatak sigurnosti i strukture u kući, stigmu, manjak životnih iskustava, a za neku djecu i mlade to može značiti smještaj u alternativni oblik skrbi'', upozorava Vranko.
Djeca kao odrasli, prepušteni sami sebi, ali pomoć postoji
Naglašava i da se ''mladi koji odrastaju s pshihički oboljelim roditeljem (roditeljima) trude adaptirati s obzirom na situaciju i uslijed nekonzistentnih granica biti pseudoodrasli, s teškoćom se relaksiraju ili zabavljaju, boje se biti bolesni, zabrinuti su za vlastito zdravlje, previše su odgovorni, tjeskobni pri pomisli na budućnost obitelji, roditelja''.
Postoji mnogo dostupnih online materijala za samopomoć i pomoć obiteljima djece i mladih čiji su roditelji psihički oboljeli - dobro je pogledati svjetske mreže podrške djeci, mladima i odraslima psihički oboljelih roditelja, ističe Vranko i napominje da su uz resurse koje se može pronaći online, jako važni i oni koji postoje u zajednici.
Pukotine ovih dana nastavljaju s putujućim razgovorima posebno posvećenima brizi o mentalnom zdravlju tijekom odrastanja i iduće subote stižu u Rijeku, a cijeli će događaj biti emitiran uživo online na njihovoj Facebook stranici.