Prvi gol na prvoj tekmi Hrvatska - Brazil bio je autogol Marcela s kojim bi se sad beskrajno zafrkavali da je hrvatska repka utakmicu izgubila muški i viteški. Što nije.
U središtu prvoga dana Prvenstva našao se sudac Nishimura koji je vatrene onako nejapanski opkrao. Nishimura kao da je s Balkana, a ne iz Japana. Lavina kritika svih svjetskih medija nije ga pogodila. Bila je to nedvojbeno politička, a ne nogometna utakmica.
Nishimura je inače odličnom Brazilu morao osigurati pobjedu. Jer da je zemlja domaćin poražena, bio bi to zadnji okidač ogromne frustracije Brazilaca koji već danima izlaze na ulice. Prosvjede više nitko ne bi mogao zaustaviti i oni bi postali vijest koja bi se vukla danima.
Nogomet je odavno postao isključivo biznis, ulaz za plasman vrćenje pa i pranje love pa se u skladu s tim određuju i zemlje u kojima će se taj šampionat održati. Što je pravim fanovima tog sporta još uvijek neprihvatljivo i neshvatljivo.
Na dan nogometne euforije, HDZ je objavio da je Kolinda Grabar Kitarović njihova kandidatkinja za predsjednicu države. Josipovića su kritizirale ženske udruge da mu je komentar bio seksistički. Već u startu se sve počelo vrtjeti oko krivih stvari.
I SDP i HDZ misle da njihovi predsjednički kandidati pobjeđuju na izborima!
Žena ili muškarac je deplasirano pitanje, kao i socijalistička prošlost koju je by the way predsjednik Tuđman imao pa je utemeljio državu. Nije je imao samo Sanader pa eto gdje je završio. Sve to, dakle, nije ni glavni kriterij ni glavno pitanje.
Kolinda ima odličan životopis, pomoćnica je glavnog tajnika NATO saveza Rasmussena, bivšeg danskog premijera pučanina koji je jedno vrijeme bio i u kombinaciji za novog predsjednika Europske komisije i koji je u kandidaturi podupire.
Stoga se čini da pitanje nije pitanje što HDZ želi s Kolindom, već što europski pučani žele od Kolinde, osobe koja je bila na važnim pozicijama u državi, ali nikad bitan elitni faktor u vodstvu HDZ-a, što bi, nevezano kako će proći na izborima, u dolazećim vremenima i okolnostima hrvatskog EU članstva - mogla postati.
Amerika koja se kuloarski spominje kao ključni Kolindin promotor fokusirano se više ne bavi Hrvatskom kao najvišim prioritetom svoje vanjske politike. Njezin dolazak HDZ je očito odlučio do jeseni najavljivatI kao epifaniju.
Karamarko kaže da će je pratiti u kampanji. Što nije potrebno jer stvara dojam kontrole. Žena je, elem, u NATO savezu zadužena za javnu diplomaciju. A godinama je imala priliku učiti od najboljih.
Ovim se uz Siriju i Ukrajinu bavi Amerika. Nećemo pretjerati ako kažemo da je u Iraku na pomolu nova američka vojna intervencija, novi rat kao njihov najprofitabilniji izvozni proizvod. Irakom hara ekstremistička sunitska grupa nazvana Islamska država Irak i Levant, nakon borbi u Siriji pojačana novcem oružjem i ljudstvom.
Kontroliraju sva naftna polja, a njihov vođa Abu Bakr al Baghdadi želi biti jači i važniji od bin Ladena. O odnosu šijita i sunita te religija u geopolitici tog dijela svijeta ćemo nekom drugom prigodom, ali definitivno brine što su izgledi za šijitsko - sunitski rat u cijeloj regiji vrlo visoki. Što bi na sigurnosni alarm diglo cijelu Europu pa i Hrvatsku.
Premijer je rekonstruirao Vladu. Odlazak ministara Ostojića i Jovanovića je već elaboriran sa svih strana. Pa ovom se osvećuje zbog Linića, pa Jovanović je kolateralna žrtva pa ovo, pa ono.
Jovanović, čovjek koji doduše nikad ne laže i govori što misli, bio je greška u startu zbog ljutnje koju nosi u sebi i zbog nje odlazi posvađan sa svima. Ali malo tko se pitao što nam govore životopisi novih ministara Varge i Mornara.
Kad se pročitaju, neizbježno je pitanje je li u SDP-u možda počela smjena generacija, ne po biološkom, već po kriteriju razumijevanja hrvatske socijaldemokracije. Ili jasnije -miče li Milanović tvrdolinijaše?
U tjednu koji je za nama pokvarilo se vrijeme, ali ne toliko da bi u Puli spriječilo uprizorenje života kakvog su vodili stari Rimljani. Koji su nam osim svih mogućih tragova antičke kulture ostavili malo i bonvivanskog mentaliteta, smisla za uživanje koji i Istrijani i Dalmatinci itekako imaju.
Pa onda za kraj malo bonvivanstva. Bibere humanom est, ergo bibamus. Piti je ljudski, zato pijmo. A mi bismo dodali - samo dobro i ne previše. Dani nogometne groznice pravdaju i malo veselja.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook