Njegovi prvi javni nastupi bili su pomalo nesigurni, šturi, zbog pogrešaka u jeziku čak i smiješni pa su postali predmetom poruge. Ne baš dobar retorički početak jednog premijera od kojeg se mnogo očekuje.
Prvu sjednicu Vlade započeo je rečenicom Keep calm and govern on koju je nespretno i netočno preveo (očito pomoću Google prevoditelja) i pobudio pitanje kako će premijer komunicirati s javnošću jer očito Google nije najsretnije rješenje.
Kao prednosti koje Tihomir Orešković posjeduje često se navodilo njegovo iskustvo vođenja velikih tvrtki, stručnost, znanje i poznavanje ekonomskih i gospodarskih tema.
Međutim, zanemarivala se jedna važna osobina koju svaki političar, a posebice premijer treba imati, a to je vještina komuniciranja. Govoreći na hrvatskom, premijer Orešković nije pokazao respektabilnu govorničku vještinu. No, što možemo reći 30 dana nakon što je preuzeo premijersku funkciju.
Nelagoda u javnom govoru ipak je manja
Poboljšanje u vladanju jezikom je očito, a njegovi nastupi su nešto bolji. Ali, prostora za napretkom, naravno, još uvijek ima. Nedavno je izjavio kako će njegova Vlada više raditi, a manje pričati pa i sam slijedi to pravilo. Čini se da javno govori samo kad mora i kada situacija od njega to zahtjeva. U usporedbi s prvim obraćanjem, sada je ta nelagoda u javnome govoru ipak manja. Tijekom mjesec dana sazivao je i konferencije za novinare i davao izjave i gostovao u medijima, suočavajući se i s ponekad neugodnim novinarskim pitanjima. A govoreći o smjeru u kojem ide ili bi trebala ići Hrvatska, pokazao je i u kojem smjeru ide njegova retorika.
Retoriku premijera Oreškovića karakterizira umjerenost, ublažavanje kritika, usmjerenost na dijalog i kako sam kaže: optimizam. Karakteristike su to vrlo rijetke u hrvatskom političkom diskursu pa je stoga premijer stekao simpatije i građana (drugi je najpopularniji političar prema posljednjem istraživanju), i kolega političara (Ivan Kovačić iz Mosta nedavno je izjavio da je premijerom oduševljen). Vrlo vjerojatno i oporbeni mu političari nemaju mnogo toga zamjeriti, ali ne daj Bože da bi itko iz oporbe pohvalio nekog od vladajućih (i obrnuto).
Bira svoje bitke i ne ulazi u konflikte
Oštro kritiziranje (koje katkada postaje i vrijeđanje), konflikti i prozivanja obilježja su hrvatske političke retorike u koju se premijer Orešković ne uklapa. Primjerice, govoreći o lošim ocjenama Europske komisije, nije iskoristio situaciju da bi ušao u konflikt s prošlom Vladom već je rekao: Nažalost, nismo vidjeli reforme u protekle četiri godine.
Upravo korištenje tog modalnog izraza ublažavanja („nažalost“ koji je izrekao nekoliko puta) govori u prilog umjerenosti, nekonfliktnosti. Neki bi drugi političari tu situaciju iskoristili za obračun s oporbom, po stoti puta govoreći o nesposobnosti i neradu prošle Vlade. Također, osvrćući se na ideološke podjele ili na odnose na Srbijom, premijer govori: To je stvar povijesti, ja se time neću baviti, okrećemo se budućnosti, treba otvoriti dijalog tako da bude bolje i za Hrvatsku i za regiju.
Čitav je niz situacija koje bi se mogle iskoristiti za potenciranje sukoba, za prozivanje bivše Vlade (od migrantske krize preko gospodarske situacije pa i do oštrih reakcija na poruke nekih oporbenih političara, primjerice Gordan Maras koji mu se nedavno narugao parafrazirajući njegov Keep Calm and Copy Paste).
No, zasada premijer Orešković bira svoje bitke i ne ulazi u konflikte te je osobito imun na prepirke putem medija. Čini se kako se zaista drži pravila da više radi, a manje govori. No, nadamo se da od svih sastanaka i putovanja ipak pronalazi vremena da usavršava svoj hrvatski jezik.
Premijer za sebe kaže: Optimističan sam, takav sam. A nakon mjesec dana premijerske funkcije, može se reći da je i njegova retorika optimistična. Stvara nadu da je u Hrvatskoj moguć kulturan dijalog i da se hrvatska politička scena može izdići nad vrijeđanjima, provokacijama, izrugivanjima i diskreditiranjima svih koji misle drugačije.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.