"Najteži posao na svijetu poslije roditeljskog, no djeci više nego ikad trebaju smjernice za život"

"Među najljepša iskustva u mom životu, a vjerujem da je isto bilo za sve nastavnike, spada susret s bivšim studentima ili učenicima koji mi kažu da su zbog mojih predavanja izabrali svoje zanimanje, da ih je to motiviralo na rad i učenje, da su zbog toga postali optimističniji, da im je to totalno promijenilo pogled na svijet. I ja sam takav slučaj.

Zbog moga profesora iz prva četiri osnovne škole Živojina Stefanovića ja sam danas optimističan i znatiželjan čovjek, zbog profesora iz matematike u osnovnoj školi Krešimira Đurana matematika je uvijek bila moj omiljeni predmet. Zbog mojih profesora na fakultetu Josipa Tudorića-Gheme, Jadranke Vuletin i Daniela Denegria, ja sam danas sretni znanstvenik. Danas je Svjetski dan učitelja. Sjetite se se svojih učitelja koji su vam obilježili život!"

Tako glasi emotivni post splitskog fizičara Ivice Puljka, koji nas je ponukao da povodom Svjetskog dana učitelja pitamo učitelje s kojim se problemima suočavaju? Koje su lijepe, a koje manje lijepe strane posla i da mogu, bi li i danas izabrali isto zanimanje?

Profesorica njemačkog jezika iz jedne strukovne škole u Zagrebu smatra da je položaj učitelja danas izrazito loš. Napominje da među učiteljima i profesorima vlada panika zbog svakodnevnih vijesti o mogućem gubitku posla uslijed loše demografske slike, spajanja razreda, reforme obrazovanja i slično.

"Učitelji non-stop moraju raditi na sebi, educirati se, dok roditelji učenika, izgleda, ne moraju raditi ništa i potpuno je normalno da dođu u školu i verbalno, ali i fizički napadnu učitelja", ističe. Rekla nam je da škola u kojoj radi nema internet te ocjene djeci u e-imenik mora upisivati kada dođe kući s posla.

"Radni su uvjeti loši i sami primjerice moramo kupovati flomastere za pisanje po ploči. Uvriježeno je mišljenje da su učenici preopterećeni, ali nisu. Posebno ne u strukovnim školama. Mogu se izvući s vrlo malo učenja. No ipak ne smatram da su s godinama djeca sve lošija, nepristojnija ili da manje uče. Uvijek su djeca hvatala krivine ili su pokušavala muljati. A mi smo ti koji ih moramo usmjeravati“, kaže.

"Za loš položaj učitelja u društvu kriv je sustav, koji nas ne štiti i koji nas je učinio izloženijima", smatra. "Ipak, posao u školi ima puno lijepih strana", ističe. "Lijepo je raditi s djecom i gledati njihov napredak. No da bi netko postao dobar i ispravan, puno je posla i rada. Djeca svašta proživljavaju, a mi moramo davati savjete i njima i roditeljima. Rad u razredu je svima gušt jer bi od silne administracije poludjeli."

"Često nas sustav natjera na nelogične stvari, primjerice ispisivanje dnevnika rada, koji je nepredvidljiv, no ako nije točan, znamo imati problema s inspekcijama", napominje. "Pozitivna stvar u sustavu jest to što je napravio veliki iskorak s djecom koja imaju individualne potrebe. Ona sada imaju mnogo veću potporu sustava nego što su imala prije nekoliko godina. No i tu dolazi do problema, najčešće s roditeljima, koji često ne žele priznati da njihovo dijete ima problem ili opet problem imamo s roditeljima koji preuveličavaju i dramatiziraju situaciju", zaključuje. 

Razgovarali smo i s nastavnicom razredne nastave u osnovnoj školi iz Petrinje (37), koja je kao probleme struke istaknula nedovoljnu zaštićenost učitelja. "Zbog brojnih pravilnika, moramo biti jako oprezni u radu s učenicima i općenito smo nezaštićeni", smatra. "Osim papirologije i prevelike administracije, problem je i u neopremljenosti škola. Od nas se očekuje da provodimo interakcijsku nastavu, a nemamo osnovnu didaktičku opremu."

"Unatoč brojnim problemima, djeca su predivna i većinom žele surađivati i učiti. Smatram da je riječ o najtežem poslu na svijetu poslije roditeljskog, no djeci više nego ikad trebaju smjernice za život“, uvjerena je.

Problemi u državi reflektiraju se na škole