U gotovo sedmosatnom svjedočenju Ivezić je objasnio rad tijela koje je vodio od kolovoza 2005. do veljače 2008. te odgovarao na pitanja optužbe i obrane o nekoliko spornih privatizacija zbog kojih se osmero optuženih tereti za primanje i davanje mita, zlouporabu položaja i ovlasti ili poticanja na ta nedjela. Govoreći o pokušaju privatizacije bivše ciglane u Ninu u kojoj su optuženi potpredsjednici Fonda Josip Matanović i Robert Peša, prema optužnici, pogodovali ruskim investitorima, Ivezić je rekao da se u Fondu o tome nije razgovaralo na službenoj razini.
>> Svjedočili tajnik i bivši predsjednik HFP-a
No, da je i došao na dnevni red predmet bi, kazao je, s kolegija Fonda proslijedio Upravnom odboru u kojem je sjedilo pet ministara, budući je riječ o investiciji većoj od 10 milijuna kuna. Na pitanje obrane ustvrdio je da je Upravni odbor mogao odlučiti i drugačije od preporuka kolegija HFP-a u kojem su sjedili predsjednik, tajnik i četiri potpredsjednika Fonda. Osim Upravnog odbora odluku kolegija mogla je promijeniti i Vlada ili u nekim slučajevima Povjerenstvo za upravljanje državnom imovinom.
Odvjetnicima je priznao da je od svih zainteresiranih za sporno zemljište u Ninu, među kojima su bili i USKOK-ovi pouzdanici, odgovorio jedino Klubu utemeljitelja HDZ-a, čije je pismo potpisao Vinko Potočić. Kazao je da je tako postupio jer za razliku od ostalih slučajeva nije bilo riječi o klasičnom pismu namjere. Ivezić je kratko prepričao i privatizacijske probleme s hotelima u Živogošću i Podgori koje su Matanović i Peša navodno također namještali ruskim investitorima.
Inače, iz svjedočenja se doznalo da je Ivezić, uz funkciju u Fondu, bio i državni tajnik u Središnjem uredu za upravljanje državnom imovinom te tajnik Vladina Povjerenstva za upravljanje državnom imovinom. Svjedočenje bivšeg čelnika Fonda nastavit će se i na iduća tri ročišta, od 11. do 13. veljače, jer je obrana najavila postavljanje više stotina pitanja.
Branitelj prvooptuženog Matanovića ustvrdio je nakon ročišta kako je iz Ivezićevog svjedočenja očito da njegov branjenik nije niti mogao učiniti kaznena djela za koja se tereti jer su o svim spornim slučajevima trebali odlučivati ministri u Upravnom odboru ili Vlada. Suprotno tome optužba tvrdi da je Ivezić u potpunosti potkrijepio optužnicu i dokazao da su optuženi dužnosnici Fonda radili suprotno interesima države koju su trebali zastupati.