Premda se na izvješća o e-savjetovanjima čeka mjesecima, jedno je izvješće bilo gotovo u nekoliko dana – ono o izmjenama Zakona o obrani kojima se u Hrvatskoj uvodi obvezni vojni rok.
Iako je do drugog čitanja u Saboru ostalo još vremena da se Zakon barem doradi i da se razjasne detalji i način na koji će se provoditi, vrlo je problematično to što nije prihvaćen ne samo dio prigovora koje su iznijele organizacije civilnog društva nego ni veći broj primjedbi i prijedloga središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije u RH – Ureda pučke pravobraniteljice, kao ni pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ili pravobraniteljice za djecu.
Čemu služi prisiljavanje mladića?
"Gotovo 200 komentara od kojih većina problematizira ovakav oblik uvođenja obveznog vojnog roka je odbijeno te je na njih odgovoreno s nekoliko varijacija šablonskih odgovora", upozorilo je Zagrebačko psihološko društvo (ZPD).
"Razmatranje komentara u sklopu e-savjetovanja prošlo je munjevito, poput metka – u tri dana: od ukupno 192 komentara i prijedloga, 175 nije prihvaćeno, niti jedan djelomično, pet je prihvaćeno, a 12 primljeno na znanje", upozorio je Centar za mirovne studije (CMS).
Posljedice bi mogle biti vrlo ozbiljne, upozoravaju stručnjaci. Naime, obvezni vojni rok ima, u različitim oblicima, samo devet od 27 zemalja Europske unije što je, ističu u ZPD-u, očiti pokazatelj da se ne radi o jedinom pristupu pripreme za potencijalne krizne situacije u budućnosti, koliko god aktualna vlast to želi takvim prikazati.
"Kako smo istaknuli i kroz naše komentare, smatramo da uvođenje obveznog vojnog roka predstavlja rizik za mentalno zdravlje mladih.
Život u skladu s vlastitim vrijednostima jedan je od ključnih preduvjeta osobne dobrobiti i mentalnog zdravlja. Prisiljavanje mladića koji nisu birali niti biti dio baš ove generacije niti su birali svoj spol, a ne žele biti dio vojske zbog svojih vrijednosti ili drugih okolnosti, ne može doprinijeti sigurnosti ni dobrobiti našeg društva", upozoravaju psiholozi.
Napominju i da se predloženim izmjenama načelno omogućuje priziv savjesti, no mladići su "dužni svoje obrazloženje učiniti uvjerljivim, što ostavlja mnogo prostora za subjektivne procjene kakvo obrazloženje je dovoljno uvjerljivo. Također, stavljeni su u nepovoljan položaj jer moraju biti pozvani u vojnu službu samo temeljem svog spola, što predstavlja jasnu diskriminaciju."
"Vojni rok koji služe mladići koji ondje ne žele biti može samo štetiti njima, vojsci i cijelom društvu. Stoga ponovno pozivamo Vladu i Ministarstvo obrane da vojni rok ostane isključivo dobrovoljan", poručili su iz ZPD-a.
Što piše u Ustavu?
Uz obveznu vojnu obuku, u Ustavu RH stoji i pravo na prigovor savjesti na nošenje oružja i reguliranje civilne službe: "Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezne ispunjavati druge dužnosti određene zakonom."
"U predloženim izmjenama i dopunama Zakona o obrani nejasno se tumači konkretno ostvarenje prava na prigovor savjesti, a nizom diskriminatornih odluka želi se favorizirati one koji odaberu vojno osposobljavanje u odnosu na one koji biraju prigovor savjesti i civilnu službu", upozorili su iz CMS-a.
Neprihvatljivim smatraju i dvije zabrinjavajuće prakse koje mogu proizaći iz ovog Zakona: ukidanje Zakona o civilnoj službi i neprimjenjivanje Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Novim Zakonom o obrani se, naime, ukida Zakon o civilnoj službi te se i civilno služenje uređuje Zakonom o obrani. Da je to neprihvatljivo, upozorila je i pučka pravobraniteljica.
Izmjenama i dopunama Zakona o obrani predlaže se također da se na ovaj zakon ne primjenjuju odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije, a što iz perspektive zaštite ljudskih prava CMS smatra potencijalno opasnim, predlagatelji samostalno odlučuju sljedeće: "Odredbe ovog Zakona koje uređuju temeljno vojno osposobljavanje i obvezu civilne službe ne smatraju se diskriminacijom u smislu zakona kojim se uređuje suzbijanje diskriminacije."
Socijalna neosjetljivost Vlade
Osobe koje odaberu vojno osposobljavanje služit će "domovini" dva mjeseca, imati osigurana financijska sredstva u visini prosječne plaće u RH i prednost pri zapošljavanju u tijelima javne uprave, a oni koji odaberu civilnu službu služit će tri mjeseca za 250 eura ili bez ikakve naknade, a morat će i bez naknade obavljati javne radove "unaprjeđenja prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta", poslove za koje se radna snaga, zbog teških uvjeta rada i potplaćenosti – bezuspješno traži na tržištu rada, podsjetio je CMS.
Upozoravaju na to da "Vlada ovakvim prijedlogom pokazuje i iznimnu socijalnu neosjetljivost jer će osobe koje žele uložiti prigovor savjesti, a ne mogu preživjeti s 250 eura mjesečno, biti prisiljene služiti vojni rok kako bi preživjele. Ovime se upravo potvrđuje bojazan o tome da neće sinovi političara i druga zlatna mladež, već sinovi običnih građana biti prisiljeni služiti vojsku, a ako se tako odluči, biti poslani i na bojište."
CMS je zabrinut i u vezi toga u kojem će roku i na koji način osobe koje odaberu civilno služenje dobivati odgovore: "Odbijen je dodatak po kojem se novak ne može uputiti u vojnu službu prije izdanog rješenja o prigovoru savjesti, a u praksi već sada vidimo da se rješenja ne odobravaju pravovremeno i da mladi ne znaju kako postupati."
Odbijen je, podsjećaju, i prijedlog da se zakonom predviđeni "uvjerljivi vjerski ili moralni razlozi" zamjene direktnom mogućnosti izbora prigovora savjesti zbog: "a) vjerskih ili b) moralnih bez ulaženja u privatne i osobne razloge koje onda netko procjenjuje kao "uvjerljive" ili "neuvjerljive", čime odluke ulaze u diskrecijske dok istovremeno ograničavaju ustavna prava."
Stoga i oni još jednom pozivaju Vladu i Sabor da tako važne odluke za buduće generacije ne donose na brzinu, "preko koljena", uz upitan demokratski legitimitet, a poziv je upućen i oporbi da se oštrije i jasnije usprotivi diskriminatornim izmjenama zakona i založi protiv obvezne vojne obuke na tim osnovama te za jačanje civilne zaštite i građanske sigurnosti, koja ne počiva samo na oružju i obrani, već širem spektru ljudske sigurnosti.
Naime, sigurnost građana očituje u nizu dimenzija poput ekonomske sigurnosti, dostupnog zdravstva, socijalne zaštite i obrazovanja, kao i pravovremene zaštite od klimatskih promjena i zaštite ljudskih prava, a ne isključivo na moći iskazanoj kroz vojnu i borbenu spremnost.